Detalji predmeta

• Stanje Polovno

Bajka diaskop, poseduje i film, ispravan je, samo treba zameniti sijalicu sve ostalo ispravno provereno. Izuzetan primerak, jako redak i trazen po svetu. Za kolekcionare.


Dijaskop B-2 Bajka bio je jedan od prvih proizvoda tvornice LZK proizveden na prijelazu 1950/1960-tih godina. Prvi modeli imali su kućište od crnog bakelita, a kod kasnijih je bakelit obojan sa tzv. “čekič efekt” bojom u standardnom sivom, plavom ili zelenom tonu. B-2 Bajka je namijenjen za gledanje dijapozitiva snimljenih na 35-milimetarsku filmsku traku. Na film je bilo snimljeno oko 20-30 dijapozitiva (sličica) maksimalne veličine 18×24 mm, a sadržajno su to bile klasične bajke za djecu i školski obrazovni materijali. Stoga se dijaskop B-2 Bajka osim za kućno prikazivanje koristio i kao edukacijsko pomagalo u vrtićima, školama, društvenim domovima i slično.
Kao što vidimo na slikama Dijaskop B-2 Bajka je vrlo jednostavne konstrukcije. Sastoji se od paraboličnog zrcala, žaruljice i svega tri optičke leće od kojih dvije čine optički kondenzator, a jedna je u objektivu za fokusiranje projicirane slike.
Žaruljica je snage 20W i predviđena za napon od 6V, te se napaja preko mrežnog transformatora 220/6 V koji mora biti u stanju isporučiti oko 3,5A struje. Ono što uvijek napominjemo kod starih uređaja to je njihova prilagođenost na mrežni napon 220V, dok su danas mrežni naponi u kućanstvu reda 240V. Testiranjem smo izmjerili da mrežni transformator našeg dijaskopa priključen na 220V napaja žaruljicu naponom od 6,3V (napon pod opterećenjem) dok na ulaznom naponu od 240V izlazni napon na žaruljici poraste na 6,9V. Time je napon na žaruljici 15% veći od nominalnog napona što svakako negativno utječe na njezin vijek trajanja. Osim toga žaruljica se brže i jače zagrijava, a s obzirom da ne postoji nikakvo aktivno hlađenje, nakon dužeg rada može doći do oštećenja celulozne filmske trake. Nemamo podatak od kojeg materijala je napravljena filmska traka, no ukoliko se radi o nitro-celuloznom filmu isti je vrlo zapaljiv, raspada se već na 90°C, a gori na 120-180°C. Od 1970-tih godina ovakav film je uglavnom izašao iz upotrebe i zamijenjen je acetil-celuloznim filmom koji ima temperaturu paljenja na oko 400°C.