Detalji predmeta

• Stanje Kolekcionarski primerak
• Detaljno stanje Dosta dobro
• Posebni događaji i limitirana izdanja Ne
• Kulturno dobro Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine

FIKSNA CENA ILI TI NAJBOLJA PONUDA

ručno izrađen od debelog egzotičnog drveta , 835g osetne težine sa 20cm visine i 14cm prečnika širine odlčno nategnute , kožne membrane , sa svilenkanapima afričkih boja , vidnim krznućem krnjenjem drveta pri donjem stajnom otvoru bez probijanja - sa tragovima korišćenja , kao ukras ili instrument ......... estetski dosta dobro do odlično sa svojevrsnom patinom verovatnog korišćenja kao udaraljke

Darbuka (također tarabuka, dumbek, sto[1] arapski دربوكة / transk.: darbūka) je jednodijelni membranofon s tijelom u obliku čaše, koji se uglavnom koristi u Egiptu, na Bliskom istoku, sjevernoj Africi, južnoj Aziji i istočnoj Evropi . Afrički instrument Djembe-vasulu je također membranofon.[3]

istorija
Porijeklo izraza "darbuka" u egipatskom dijalektu arapskog jezika vjerovatno dolazi od arapske riječi "darab" (udarati).

Darbuke su korištene u Babilonu i Sumeru još 1100. godine prije Krista[4].

Tehnika

Darbuka iz Egipta, 1825.
Istočna i sjevernoafrička darbuka se igraju pod mišem ili se oslanjaju na nogu igrača, uz nježniji dodir i vrlo različite pokrete (ponekad uključujući brze ritmove napravljene vrhovima prstiju).

Postoje dvije glavne vrste darbuka. Egipatski stil ima kružne obrube oko vrha, dok turski stil pokazuje krajeve područja za probijanje. Izložena ivica omogućava bliži pristup glavi za tehnike škljocanja prstima, ali oštre ivice sprečavaju brze snimke koji mogu izgledati u egipatskom stilu.

darbuka se može igrati dok se drži pod jednom rukom (obično nedominantnom rukom) ili postavljena bočno u krilo (sa glavom prema kolenima igrača) dok sjedi. Neki bubnjevi su takođe napravljeni sa trakom pričvršćenom oko bubnja i mogu se prebaciti preko ramena kako bi se olakšalo sviranje dok stojite ili plešete. Stvara rezonantan zvuk koji nije potreban za održavanje kada se lagano svira prstima i dlanom. Neki igrači pomiču šaku u i van zvona da bi promijenili teren. Postoje različiti ritmovi koji čine osnovu folklornih i modernih muzičkih i plesnih stilova Bliskog istoka.

Tehnike koje se često izvode uključuju grčke, bugarske, turske i egipatske, a uključuju tapkanje prstima jedne ruke i štapom u drugoj ruci. U Turskoj se taj štap zove "čubuk", što znači štap ili motka. Od svih naroda, Romi se najčešće vezuju za ovaj stil sviranja darbuke.