Detalji predmeta

• Stanje Kolekcionarski primerak
• Detaljno stanje Odlično
• Materijal Porcelan
• Originalnost Original
• Kulturno dobro Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine

FIKSNA CENA ILI NAJBOLJA PONUDA

8 komada u lotu prekvalitetne izrade prvorazrednog porcelana - Duboki supeni tanjiri reljefnog oboda 25cm prečnika , od kojih su 7 komada sa minimalističkim tragovima korišćenja kao savršeni ! i + 1 jedini prikazan i po slici poleđinski segment okrnjen ne probivši formu koji sam mogao a i nisam morao postaviti u lot - Za 100+godina , tih 7 komada su savršeno očuvanih motiva i rubne pozlate sa savršenim vitrinskim stanjem sa mark žigom , brojevnim iscrtima pri većini i podglazurno utisnutim brojevima koji se možda po slikama ne razaznaju najbolje

Oznake porcelana i keramike - Ohme oznake
Tvornica porcelana Hermann Ohme osnovana je 1882. godine u Nieder-Salzbrunnu (danas poljski Szczawienko), koji se nalazi u njemačkoj regiji Šleska.

Ova tvornica proizvodila je dvije vrste porcelana nazvane prozirna glazura i Old Ivory. Proizvodi s prozirnom glazurom izrađivani su za evropsko i američko tržište. Tvornica je stalno povećavala proizvodnju za izvozna tržišta.

Uzrok propasti kompanije u vlasništvu Hermanna Ohmea, E.M. Bauera i Hermanna Ohmea Jr. 1913. godine bila je svjetska financijska kriza. Kako su se financijska tržišta urušila, kompanija, čiji su se prihodi zasnivali samo na izvozu, bila je prisiljena podnijeti zahtjev za stečaj 1930. godine.

ili

[1] Tvornica porculana Hermann Ohme (1882. do 1930.)
Često se pogrešno tvrdi da se tvornica nalazila u gradu Waldenburgu (danas Wałbrzych), ali Hermann Ohme je tamo imao samo atelje za dekoraciju, a njegova glavna tvornica zapravo se nalazila u Niedersalzbrunnu (danas Sczawienko) u bivšem okrugu Waldenburg. Sam Niedersalzbrunn bio je dio grada Bad Salzbrunna (danas Szczawno-Zdrój) koji je uključivao gradska područja Obersalzbrunn, Niedersalzbrunn i Neu Salzbrunn.

Ohme je uglavnom proizvodio kompletne setove za večeru koji su bili dostupni u dvije različite vrste porculana. Takozvani setovi "Clear Glaze" i "Old Ivory" bili su izrađeni od porculana istog kvaliteta, ali je tip Old Ivory dobio dodatnu mat glazuru svijetle boje slonovače. Tip Clear Glaze, ukrašen širokim izborom cvjetnih i geometrijskih uzoraka, proizvodio se za evropsko i američko tržište; Također je bio najproizvođeniji tip jer se prodavao i kao neukrašeni (ili "prazni") porculan u velikim količinama.

Kupci ovih praznih proizvoda nisu bili samo hobisti, velike količine su kupovale komercijalne firme za dekoraciju poput Pickarda i Stouffera. Za američko tržište, tip Old Ivory uvijek je nosio robnu marku Old Ivory; drugi originalni Old Ivory predmeti (uporedni kalup/dekoracija) mogu se naći bez oznake Old Ivory i uglavnom su bili namijenjeni britanskom tržištu. Blank-ovi su također izdavani od ove vrste porculana, ali su prilično rijetki.

Godine 1913. kompanija je bila u vlasništvu Hermanna Ohmea, E.M. Bauera i Hermanna Ohmea Jr. i zajedno su dodatno povećali proizvodnju za izvozno tržište, što se kasnije pokazalo kao kobna odluka. Ignorirajući prve znakove onoga što će kasnije postati svjetska finansijska kriza, kompanija je pokušala dalje proširiti i 1930. godine broj zaposlenih dostigao je ukupno 400 ljudi. Kako se kompanija koncentrirala samo na izvoz, posao je iznenada opao na isti način na koji se financijsko tržište urušilo; Kompanija je iste godine bila prisiljena podnijeti zahtjev za stečaj.

Komentar(i)
Tri žiga koje je također koristio Ohme nisu ovdje prikazana jer nemam dobre slike: dva prikazuju veću krunu iznad "Ohme" unutar nabranog ruba (oba su korištena 1900-1920), treći je oval koji sadrži riječi "Ohme Porzellan" (korišten 1920-1930).

Kao i često, postoje razlike između upotrebe određenog žiga i njegove stvarne registracije. Imajte na umu da je žig zaštićen od datuma podnošenja zahtjeva, nije bilo važno kada je tačno proces registracije završen. To je moglo biti bilo šta od mjesec dana do nekoliko godina (!) kasnije, pogledajte na primjer Slika-1-02: zahtjev podnesen u martu 1885., registracija završena u oktobru 1889. Ovo je naravno s vremena na vrijeme uzrokovalo probleme, pa je maksimalni period postupka registracije kasnije postavljen na dvanaest mjeseci. Čak i danas može proći i do šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva do prihvatanja i zvaničnog objavljivanja registracije.