Detalji predmeta

• Stanje Polovno

Cena knjige bitno smanjena
Povez :tvrd
Broj strana 308
Stanje nedostaju strane od 289-304 inače knjiga u dobrom stanju
Praktična namjena knjige — da se obogati naša ishrana i ujedno izbjegne svaka opasnost od trovanja — predodredila je kako izbor vrsta, tako i način pisanja. Opisi, uzmimo, mogu izgledati preopširni, ali kad je riječ o gljivama s oprezom se nikad ne može pretjerati: što je više podataka, to je vjerovatnoća zabune manja. Gljive su jako varijabilna bića, pa šturi opis može prenebregnuti neki njihov vid i svesti ih, različite, na istu vrstu. U izvjesnim slučajevima tek deseti ili dvadeseti podatak donosi sigurnost i eliminira sve ostale vrste. Zato čitalac neka pazi da mu se nađeni primjerak podudara sa svim navedenim karakteristikama — navedenim ne samo uz vrstu nego i uz rod, a naročito neka se ne osloni samo na slike.

Publika voli knjižice džepnog formata — same slike uz kratak opis i ništa više. Opće stvari dosađuju. Ali, nema drugog načina da se gljiva pouzdano odredi osim jednog jedinog: da se najprije utvrdi njena porodica, zatim rod i, tek na kraju, vrsta. Inače se ne zna ni gdje da se traži. I ta neophodnost nalagala je veći obim štiva. I na osnovu najsavršenijih slika može se dogoditi da se gljiva pobrka s nekom i iz drugog roda. A šta ako i ta nije obrađena ili ako se ne ukazuje na mogućnosti zamjene? Ovako, putem opisanim u »Prvoj orijentaciji«, mnoštvo drugih vrsta se postepeno isključuje, polje se sve više sužava dok se ne stegne obruč oko vrste koja je u pitanju.

Da bi čitalac bio potpuno siguran, obradio sam sve otrovne vrste, pa i najrjeđe.

Što se tiče jestivih, ovdje su u prvom redu obrađene one koje su ujedno i najukusnije i najrasprostranjenije; samo iznimno i one koje su manje ukusne, ali toliko masovne da će se čitalac pitati što je s njima; ili obratno, poneke ako su tako velika delikatesa da zaslužuju pažnju iako nisu jako česte ili ih nema u određenom našem kraju. Međutim, ogromna većina obrađenih vrsta može se sigurno naći u svim našim krajevima. Naravno, svaki kraj ima svojih specifičnosti, i to otežava radove ove vrste što u pojedinim krajevima rađaju obilno i gljive koje se drugdje mogu smatrati rijetkošću. Takve nisam unosio, jer one predstavljaju zadatak specijalnih monografija mikoflore određenog kraja. Isto tako, i među onim najraširenijim nisu sve podjednako kvantitativno zastupljene u svim krajevima, i to je istaknuto ako su razlike znatnije. Na primjer, poljski šampinjon (Agaricus campester) uspjeva daleko masovnije u Srbiji, BiH i Crnoj Gori nego u drugim dijelovima Jugoslavije, dok je s ruderalnim smrčkom (Morchella costata) obratno; grmoščica (Clitocybe tabescens) je tipična za Hrvatsku, a brestovača (Pleurotus cornucopiae) za Srbiju, itd. Još uži lokaliteti navedeni su samo ako su specifičnosti upravo upadljive.