Dragi Limundovci, ukoliko ne stignete da dopunite svoj Limundo račun pre praznika, to možete učiniti i u periodu kada ne bude radio platni promet svojom platnom karticom.

Kritika antropologije Dostojevskog FRANC. JEZIK

700 pregleda
1 želi ovaj predmet

Kritika antropologije Dostojevskog FRANC. JEZIK

Cena: 990 RSD

Kupi odmah

Cena Vam je previsoka? Dajte svoju ponudu za predmet!

Saznajte više o Limundo zaštiti

Prodavac

tasicmarko

tasicmarko

(9.642)

100% pozitivnih ocena u poslednjih 12 meseci

48.919 pozitivnih ocena

Leskovac, Jablanički okrug, Srbija

Svi predmeti prodavca

Detalji predmeta

  • Stanje Polovno

Vrlo dobro očuvano,.

Homunculus: critique dostoïevskienne de l'anthropologie
Front Cover
Mircea Marghescu
L'AGE D'HOMME, 2005 - 278 pages
1 Review

Preview this book »
What people are saying - Write a review
User Review - Flag as inappropriate
Iata o perspectiva eliadesca: invinsii, ca ultimi aparatori ai vietii, in vreme ce invingatorii saltati pe valul revolutiilor politice, stiintifice, sociale apar ca mesageri ai mortii. Insusi titlul de HOMUNCULUS trimite la clonarea (pe baze rational-stiintifice) in eprubeta. Iar perspectiva, prevazuta de Goethe in Faust, nu este dintre cele mai imbucuratoare.
Fata de acel neconvingator elogiu adus ratiunii de catre Virgil Nemoianu (de pe pozitii cripto-comuniste), Mircea Marghescu vine cu o perspectiva noua care aseaza victoria ratiunii si a tuturor utopiilor acolo unde ii este locul: pe toboganul descompunerii.
Dar si o completare:
Mai interesant decat Quijotele 'serios' al lui Unamuno imi pare cel prezentat de Anton Dumitriu, dupa anii de temnita politica. El insusi practicant al rugaciunii inimii, logicianul si filozoful pastreaza si dezvolta imaginea christica propusa de Unamuno, doar ca asorteaza personajul unui decor pe masura, prin rasturnarea 'carnavalesca' a valorilor lumii in care inteleptul este acceptat doar cu tichie de nebun.
Felicitari pentru carte!
Isabela Vasiliu-Scraba

Selected pages
Title Page
Title PageTable of Contents
Table of Contents
Contents
Lhomme nouveau
7
Un crime nouveau
21
Lhomme daction
27
La vie immédiate
29
L action et la pensée
43
Pédagogie de la vie
51
Esthétique de la vie
53
Morale de la vie
64
La problématisation absolue
108
La problématisation historique
112
La problématisation des catégories
121
La pensée créatrice
133
Le monde pensé
135
Le sursis
165
Le jugement de la vie
187
Le temps des conséquences
215

Vivre
65
Lhomme de pensée
68
Le problème du moi
76
Le problème d autrui
81
Le problème de la nature
92
Le problème de lunivers
101
La maladie mortelle
221
Lagonie publique
239
Lagonie cosmique
245
Le repentir
257
BIBLIOGRAPHIE DOSTOÏEVSKIENNE SÉLECTIVE
273
Copyright

Cet ouvrage ne se propose pas d'" expliquer " une fois de plus Dostoïevski avec des catégories psychologiques, sociologiques ou religieuses qui lui sont extérieures et qui le limitent, mais de chercher dans le discours dostoïevskien des catégories originales et autonomes capables d'expliquer notre situation d'aujourd'hui. Le récit dostoïevskien n'est pas un récit fictif que l'on peut regarder avec indifférence ou seulement avec curiosité. Il nous concerne directement, parce qu'il résume et révèle l'aventure dramatique de notre civilisation, à partir du " crime " qui l'engendre, la séparant des civilisations traditionnelles et l'opposant à elles, jusqu'au " châtiment " dont nous sommes aujourd'hui à la fois les victimes et les témoins. Au terme de son action préméditée et quelle que soit cette action - le meurtre d'une vieille usurière ou la déstructuration du monde pré-moderne - " l'homme nouveau " enfanté par la modernité, sans précédent dans l'histoire, est appelé à une conversion intellectuelle indispensable. Il avait mis " la vie " en question et l'avait sommée à s'expliquer devant la " conscience humaine " ; désormais c'est la vie qui convoque la conscience devant le tribunal suprême de la mort. Par des révolutions techniques et politiques, la conscience s'était efforcée de modifier la vie en éliminant ce qu'elle y trouvait de scandaleux : la guerre, la souffrance, le mal. Elle avait inventé " le bonheur ", prôné " la justice " et œuvré à la construction de " l'utopie ". Mais voici que, au terme de quatre cents ans d'actions inspirées par les exigences de la conscience, " l'homme nouveau " voit surgir à l'horizon la question de la mort qu'il a si longtemps refoulée. Le jugement qu'il porte sur son monde utopique et triomphant doit être révisé : ce monde est peut-être meilleur et plus juste, mais est-il encore un monde viable ? Dostoïevski nous apprend que les questions de la conscience sur le bonheur ou la justice sont désormais futiles ; elles s'effacent lentement et disparaissent devant la seule interrogation sérieuse : celle de la survie.

Mircea Marghescu est né en 1948. Docteur 3e cycle, H.D.R., il a enseigné la littérature française à l'Université de Chicago (1974-1978) et enseigne la littérature comparée à l'Université de Paris XII depuis 1980. Il a écrit Le concept de littérarité (Mouton, 1973), un ouvrage traduit en espagnol en 1978 (Taurus, Madrid).

tags Fjodor Dostojevski

Fjodor Dostojevski
Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigacijuIdi na pretragu
Disambig.svg Za kruzer, v. MS Feodor Dostoevskiy.
Fjodor Dostojevski

Biografske informacije
Rođenje 11. novembar 1821.
Moskva, Rusko Carstvo
Smrt 9. februar 1881. (dob: 59)
Sankt Peterburg, Rusko Carstvo
Obrazovanje
Zanimanje romanopisac
Opus
Znamenita djela
Braća Karamazov
Zločin i kazna
Inspiracija
Od
pisci: Miguel de Cervantes[1], Charles Dickens, Edgar Allan Poe, Friedrich Schiller, Honore de Balzac, Nikolaj Gogolj, Victor Hugo, E.T.A. Hoffmann, Mihail Ljermontov, Aleksandar Puškin,
filozofi: Mihail Bakunjin, Visarion Belinski, Nikolaj Černiševski, Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Aleksandar Hercen, Konstantin Leontijev, Adam Mickiewicz, Sergek Nečajev, Mihail Petraševski, Vladimir Solovkov,, Tihon iz Zadonska
Na
Knut Hamsun, Richard Brautigan, Charles Bukowski, Albert Camus, Sigmund Freud, Witold Gombrowicz, Franz Kafka, Jack Kerouac, James Joyce, Czesław Miłosz, Yukio Mishima, Alberto Moravia, Iris Murdoch, Friedrich Nietzsche, Marcel Proust, Ayn Rand, Jean-Paul Sartre, Aleksandar Solženjicin, Wisława Szymborska, Irvine Welsh, Ludwig Wittgenstein, Cormac McCarthy, Ken Kesey
Fjodor Mihajlovič Dostojevski (11.11. 1821. - 9.2. 1881.) je ruski književnik poznat kao jedan od prvih predstavnika psihološkog realizma u evropskoj književnosti.[2]

Dostojevski je u mladosti bio radikalni protivnik ruskog carskog režima te je godine 1849. uhapšen, osuđen na smrt i u trenutku lažnog pogubljenja pomilovan te poslan na dugogodišnju robiju u Sibiru.[3] To je iskustvo s vremenom dovelo do evolucije njegovih političkih stavova od liberalizma prema konzervativizmu i odbacivanju zapadnih vrijednosti. Dostojevski je bio poznat kao patološki kockar, što je imalo bitan uticaj na njegov književni rad - bilo kao inspiracija, bilo kao poticaj na pisanje kako bi pokrio financijske gubitke.

Njegovi romani, poput Zločina i kazne i Braće Karamazovih, se smatraju inspiracijom za egzistencijalistički pravac filozofije u 20. vijeku.


Sadržaj/Садржај
1 Ukrajinsko porijeklo
2 Mladost i književni počeci
3 Prijelom: Katorga i Sibir
4 Povratak iz zemlje mrtvih
5 Veliko kreativno razdoblje
6 Smrt i apoteoza
7 Djela
7.1 Romani
7.2 Novele
7.3 Zapisi
8 Izvori
9 Literatura
10 Vanjske veze
Ukrajinsko porijeklo
Jedan od prvih poznatih predaka Fjodora Dostojevskog s očeve strane jeste Danilo Rtiščič čiji pisani trag je zabilježen 1506. u ukrajinskom poliškom selu Dostojiv (danas Bjelorusija) po kojem je Dostojevski dobio prezime.[4][5][6] Tek se pretpostavlja da je ruski pisac s jedne strane imao tatarske korijene preko pisca Aslana Murze koji je na istočnoslavenske prostore pristigao u sklopu Zlatne Horde.

Jedna obiteljska strana Dostojevskih potom je preselila u ukrajinsku regiju Volinj gdje se po prvi puta 1570.-tih bilježi ime Fedir Dostojevski koji je radio u predstavničkoj službi prebjeglog moskovskog kneza Andreja Kurbskog.[7] Prezime iz obitelji Dostojevskih zatim se ponovno susreće 1664. u manjem ukrajinskom mjestu Serkunj, u Volinjskoj oblasti. Također u susjednom mjestu Kličkovci gdje su jedno vrijeme obnašali dužnosti lokalnih predstavnika i zatim postali veleposjednici istog mjesta. U istom razdoblju zabilježena su imena Karla Dostojevskog i njegova sina Homera.

Godine 1775. Dostojevski su prodali posjede u Kličkovcima, a njihov potomak Grigorij Homerovič Dostojevski preselio se u mjesto Janušpolje pokraj grada Žitomira gdje je postao svećenik. Njegovi sin i unuci također su postali svećenici: sin Jan služio je u ukrajinskoj regiji Podilji, a njegovi sinovi Andrij i Mihajlo služili su u selima Skala i Vijtivci (Vinička oblast).

Djed ruskog pisca Andrij Dostojevski također je bio svećenik u razdoblju od 1782. do 1820. godine. Njegova ljubav prema Ukrajini isticala se prije svega u njegovom ukrajinskom rukopisu. Nakon njega Vijtivcima je upravljao njegov sin Lev (1820.-1829.), a drugi sin Mihajlo (inače otac ruskog pisca) pohađao je školu u Šargorodskom sjemeništu[8] (Vinička oblast) gdje je kao jedan od najboljih studenata poslan na Medicinsku akademiju u Moskvu. Mihajlo Dostojevski nakon završenog studija postao je jedan od najboljih liječnika u moskovskoj Marijinskoj bolnici za siromašne.

Danas se u ukrajinskom mjestu Kaljnik mogu naći grobovi iz obitelji ruskog pisca Fjodora Dostojevskog. Također je poznato da u gradovima Kijevu, Odesi, Makijvci i Vinnicji žive rođaci Fjodora Dostojevskog, a neki od njih ne nose njegovo prezime. U mjestu Vijtivci otvoren je muzej Fjodora Dostojevskog u kojem je predstavljena njegova povezanost sa ukrajinskom kulturom, ukrajinskim društvenim razmišljanjima i samom Ukrajinom.[9]

Mladost i književni počeci

Rodilište u kojem je rođen Fjodor Dostojevski
Sin liječnika,[10][5][6] pripadnika nižega plemstva kojega su ubili vlastiti kmetovi zbog okrutnoga postupanja i sadističkih mučenja i ponižavanja, Dostojevski pohađa i završava vojno-inženjerski studij u Petrogradu, no rano odlučuje da će se posvetiti spisateljskomu pozivu.[11][5][6] Prevodi Balzacovu «Eugeniju Grandet» i pod utjecajem Gogolja piše svoje prvo djelo, dulju pripovijest «Bijedni ljudi» (1846.), epistolarnoga oblika, koja je oduševila najznačajnijega ruskoga kritika Visariona Bjelinskog i lansirala Dostojevskoga u sferu ruskih književnih krugova. U to se doba Dostojevski približava i ulazi u kružok utopijskih socijalista koje je predvodio Butaševič-Petraševski, čija se "revolucionarna" djelatnost sastojala uglav

Uslovi prodaje prodavca

  • Plaćanje Tekući račun (pre slanja), Lično
  • Slanje Lično preuzimanje, Pošta

Prodavac

tasicmarko
tasicmarko (9.642)

100% pozitivnih ocena u poslednjih 12 meseci

48.919 pozitivnih ocena

Leskovac, Jablanički okrug, Srbija

Svi predmeti prodavca
Predmet: 90099321