Detalji predmeta

• Stanje Polovno

Аутор - особа Horvat, Josip, 1896-1968 = Хорват, Јосип, 1896-1968
Наслов Supilo : život jednoga hrvatskog političara / napisao Josip Horvat
Врста грађе књига
Језик хрватски
Година 1938
Издавање и производња Zagreb : [s. n.], 1938 (Zagreb : Tipografija)
Физички опис 393 str., [10] str. s tablama : ilustr. ; 22 cm
Збирка Politička biblioteka
ISBN (broš.)
Напомене Bibliografija: str. [395].
Предметне одреднице Supilo, Frano, 1870-1917 -- Biografija
УДК 32(497.13):929 Supilo F.
821.163.42-94
COBISS.SR-ID 13200391

Josip Horvat (Horvath) (Čepin, 15. siječnja 1896. - Zagreb, 6. listopada 1968.), hrvatski novinar i povjesničar.

Životopis
Horvat se obrazovao u Zagrebu (Trgovačku akademiju završio 1914.), gdje je i djelovao čitavog života. Od 1913. surađivao je u novinama Obzor; 1926. postao je glavni urednik Jutarnjeg lista, obavljajući tu dužnost do 13. travnja 1941. 1939. postao je tajnikom vrhovnog športskog tijela Banovine Hrvatske Hrvatske športske sloge skupa s Ivom Šustom.[1] Tijekom Drugog svjetskog rata radio je u Hrvatskom izdavalačkom bibliografskom zavodu (HIBZ), surađujući osobito na Hrvatskoj enciklopediji. Nakon jeseni 1945. djelovao je kao slobodni istraživač.

Povjesničari smatraju Horvata važnim predstavnikom hrvatskog liberalizma.

Djela
Najpoznatije su Horvatove povijesno-publicističke knjige Politička povijest Hrvatske (Zagreb 1936–1938), Kultura Hrvata kroz 1000 godina (1. dio 1939, 1. i 2. dio 1942) i Hrvatski panoptikum (Zagreb 1965). Napisao je i biografije nekih od ključnih osoba hrvatske povijesti: Frana Supila (Zagreb 1938), Ante Starčevića (Zagreb 1940) i Ljudevita Gaja (Beograd 1960; prošireno izdanje postumno, Zagreb 1975). Autor je knjige Povijest novinstva Hrvatske 1771–1939 (Zagreb 1962), donedavno jedine povijesti hrvatskog novinarstva.

Posebno su zanimljivi Horvatovi memoari: Živjeti u Hrvatskoj 1900–1941 (Zagreb 1984) i Preživjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943–1945 (Zagreb 1989). Nedavno je u časopisu Gordogan (nova serija br. 6–7, 8–9, 10) po prvi put objavljena Horvatova knjiga koja je ostala u rukopisu: Pobuna omladine 1911–1914 (uredio Branko Matan; objavljeno i kao samostalna knjiga u izdanju zagrebačke Udruge za kulturu Gordogan). Živopisno svjedočanstvo o Josipu Horvatu dao je Nikola Batušić u knjizi uspomena Na rubu potkove (Zagreb: Profil International 2006).

Pregledni popis
`Lijepa naša`, Zagreb, 1931.
`Tisuću osamsto četrdeset i osma`, 1. izdanje Matica hrvatska, Zagreb, 1934.; 2. izdanje Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1973.
`Politička povijest Hrvatske`, 1. izdanje Binoza, Zagreb 1936.-1938.; 2. izdanje August Cesarec, Zagreb, 1989. ISBN 86-393-0151-4
`Supilo: život jednoga hrvatskog političara`, Zagreb, 1938.
`Kultura Hrvata kroz 1000 godina`, 1. izdanje naklada Velzek, Zagreb, 1939.-1942.; 2. izdanje Globus, Zagreb, 1980.; 3. izdanje naklada Fran, Zagreb, 2006., ISBN 953-6750-74-0
`Ante Starčević: kulturno - povijesna slika` 1. izdanje Zagreb, 1940.; 2. izdanje Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1990., ISBN 86-401-0046-2
`Povijest novinstva Hrvatske: 1771-1939.` Zagreb, 1962., 2003.
`Hrvatski panoptikum`, 1. izdanje Stvarnost, Zagreb, 1965.; 2. izdanje Globus, Zagreb, 1982.; 3. izdanje Ex libris, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-6310-76-0
`Prvi svjetski rat: panorama zbivanja`, Zagreb, 1967.
`Ljudevit Gaj: njegov život, njegovo doba`, Zagreb, 1975.
`Živjeti u Hrvatskoj: 1900. - 1941.`, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1984.
`Preživjeti u Zagrebu: dnevnik 1943-1945.`, Zagreb, 1989.
`Pobuna omladine: 1911.-1914.`, Zagreb, 2006.

Horvat (Horvath), Josip, hrvatski novinar i povijesni pisac (Čepin, 15. I. 1896 – Zagreb, 6. X. 1968). Školovao se u Zagrebu, gdje je 1914. završio Trgovačku akademiju. Od 1913. surađivao u Obzoru, gdje će i nastaviti 1919. kao novinar i urednik (nakon povratka iz ruskoga zarobljeništva). Od 1926. do 1941. bio glavni urednik Jutarnjega lista; najistaknutiji predstavnik hrvatskog liberalnog građanskog novinarstva i jedan od najpismenijih publicista Dežmanove žurnalističke ekipe. Nakon uspostave NDH uhićivan kao mason i liberal te odstranjen iz novinarstva, a djela su mu bila na popisu pisaca zabranjenih za prodaju. Povukao se iz javnosti, radio za Hrvatski izdavalački bibliografski zavod i objavljivao u različitim listovima pod pseudonimom ili anonimno. Nakon završetka rata pisao autobiografsko-memoarsku prozu koja je dijelom objelodanjena nakon njegove smrti. Javljao se u Vjesniku (1955), VUS-u (1958) i drugim listovima i časopisima. Kao kazališni kritičar bio je vrlo utjecajan (objavio od 1924. do 1941. više stotina prikaza o glumcima i predstavama) i izazvao Krležinu kritiku (Moj obračun s njima, 1932). U razdoblju 1931–41. objavio više knjiga, u prvom redu povijesne publicističke literature (Lijepa naša: rukovet zapisa o našim najljepšim krajevima, 1931; roman 1848, I–II, 1934–35; Politička povijest Hrvatske, I–II, 1936–38; Kultura Hrvata kroz 1000 godina, 1939. i dr.). Ističući se kao politički i kulturni povjesničar, postao je vodeći predstavnik toga žanra u XX. st. u nas, a njegove knjige popunile su znatne praznine u našoj historiografiji (Supilo: život jednoga hrvatskoga političara, 1938; Stranke kod Hrvata i njihove ideologije, 1939; Ante Starčević: kulturno-povijesna slika, 1940; Ljudevit Gaj, 1960; Frano Supilo, 1961; Povijest novinstva Hrvatske 1771–1939., 1962; Prvi svjetski rat: panorama zbivanja 1914–1918, 1967. i dr.). Knjiga Hrvatski panoptikum iz 1965 (portreti petorice hrvatskih političara, novinara i znanstvenika) osigurala mu je i trajno mjesto u hrvatskoj književnosti, čemu pridonose i dvije posmrtno objavljene knjige: Živjeti u Hrvatskoj: 1900–1941. (zapisci iz nepovrata) (1984) i Preživjeti u Zagrebu: dnevnik 1943–1945. (1989).