Gljive Jugoslavije, Ivan Focht KAPITALNO; SVE ZA 10d

Kako da kupim?
Broj aukcije: 88044745
Preostalo vreme
Završena!
(31. mart 2020, 21:17h)
Broj ponuda
Aktuelna ponuda
2.309 din
Slanje paketa:
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Stanje: Polovno
Garantni list: Ne
Prodavac

tasicmarko (6360)

 
5.000 ocena
Plava kruna se dobija sa 5.000 jedinstvenih pozitivnih ocena.
PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena
Pozitivne: 28968

Lokacija: Pečenjevce, Leskovac, Srbija

  Pošalji poruku  

Svi predmeti člana  

  Aktiviraj podsetnik

Limundo zaštita

Detalji predmeta

Opis predmeta

250 najprostranjenije jestive i sve otrovne

Izdavač: Nolit
Biblioteka: Poljoprivredna literatura
Broj strana: 307, 144 strane s tablama
Format: 20.5x14.5
Povez: tvrd

Očuvanost: Veoma dobro 4+

Pečurke

Dok gotovo u svim zemljama Amerike, Evrope, Dalekog istoka i Australije postoji istovremeno više priručnika za ljubitelje gljiva, mi danas nemamo nijedan. Istina, pred desetak godina objavili su Stanič i Petkovšek jedno zaista sjajno popularno djelo s tog područja, gotovo istovremeno i Jože Grom lijepu džepnu slikovnicu gljiva, a zatim (1973) i priručnik sa podrobnijim opisima, ali ova izdanja su ograničena na slovenačko jezičko područje i lokalitete u Sloveniji. Na srpskohrvatskom odnosno hrvatskosrpskom jezičkom području dosad se pojavila jedna jedina potpunija popularna knjiga o gljivama — divno i sa zanosom pisano djelo Kamila Blagaića »Gljive naših krajeva«. Međutim, knjiga je štampana još 1931. godine, i to, izgleda, u vrlo malom tiražu, tako da čovjek može smatrati da je imao fantastičnu sreću ako na nju naiđe u nekom antikvarijatu. Pored toga, djelimično je zastarjela, obrađuje samo 95 vrsta i navodi lokalitete samo iz srednje Hrvatske, a grafičke mogućnosti onog vremena ne bi nas mogle danas zadovoljiti. Jer, kvalitetne slike su u djelima ove vrste s praktičnom namenom vrlo, vrlo važne.

Ovdje i ne spominjem kompilacije, čak i one su oskudne, koje ne koriste samo slike stranih autora, nego i doslovni tekst. Od njih ne dobijamo ništa; u njima se nađu i vrste kojih kod nas nema, a naše karakteristične izostaju; u njima nema ni drugih naših specifičnosti (lokaliteta, varijeteta, odstupanja itd.), a i same ponekad kompilacije, slike isuviše stiliziraju, dok u tekstu ponavljaju tuđe greške. Do najapsurdnijih izjava dolazi u takvim našim radovima koji su čorbine čorbe čorba. Bez originalnih slika i teksta, i, naročito, bez ličnog obilaženja terena, nema priručnika za gljive.

U našem narodu poznaje se, već prema kraju, maksimalno do dvadesetak vrsta, ne uvijek i najboljih za jelo, pa ne i najopasnijih. Zato se nisam mogao osloniti na inače lijepa narodna imena, a nisam ni htjeo sam krstiti vrste poput Blagaića, koji je to činio, sad sretnije sad manje sretno, u svim slučajevima kad mu nije stajao na raspolaganju nijedan narodni naziv. Osim toga, ima i mnogo homonima u različitim krajevima. Recimo, rujnicom nazivaju u nižim predjelima Bosne i Srbije Amanitu caesareu, a u višim tri vrste Lactaria, dok u nekim dijelovima Srbije isto ime nosi Cantharellus cibarius. Česta je pojava da se i u istom kraju isto ime koristi za veći niz vrsta koje se sve smatraju istom, bez razlikovanja i uočavanja i prilično upadljivih osobina. Tako se, npr., ludara odnosi na najmanje sedam vrsta od kojih je samo jedna »luda«; đubretarkom se na Korčuli nazivaju sve gljive, a takvih na otoku ima preko trideset, koje uspjevaju na stočnoj balegi. Zato će čitalac razumjeti što na prvom mjestu navodim stručni naziv; kad narodnog imena gljiva uopće nema (a to je najčešće), naš naziv su izmislili autori, najčešće bukvalnim prevodom stručnog (naučnog) imena. Izgleda, k tome, da su u ovoj eri silne ljubavi prema tehničkim proizvodima mnoga narodna imena i pozaboravljena.

U prvi mah mogu i smetati ti latinsko-neolatinsko-grčki nazivi, ali objektivne razlike i bogatstvo vrsta samo su njima obuhvaćeni. Kad se izađe iz početničke faze i kad više ne bude riječi o posvuda zastupljenim vrstama, nigdje nijedno narodno ime neće priskočiti u pomoć.

Kod naučnih imena služio sam se starijom, klasičnom nomenklaturom. Najnoviji nazivi rodova i vrsta, recimo Moserovi od 1978, izazvali bi samo zbrku, i čitalac se ne bi mogao snaći ni u jednoj starijoj knjizi, odnosno opće prihvaćene nazive ne bi susretao u ovom priručniku.

Praktična namjena knjige — da se obogati naša ishrana i ujedno izbjegne svaka opasnost od trovanja — predodredila je kako izbor vrsta, tako i način pisanja. Opisi, uzmimo, mogu izgledati preopširni, ali kad je riječ o gljivama s oprezom se nikad ne može pretjerati: što je više podataka, to je vjerovatnoća zabune manja. Gljive su jako varijabilna bića, pa šturi opis može prenebregnuti neki njihov vid i svesti ih, različite, na istu vrstu. U izvjesnim slučajevima tek deseti ili dvadeseti podatak donosi sigurnost i eliminira sve ostale vrste. Zato čitalac neka pazi da mu se nađeni primjerak podudara sa svim navedenim karakteristikama — navedenim ne samo uz vrstu nego i uz rod, a naročito neka se ne osloni samo na slike.

Publika voli knjižice džepnog formata — same slike uz kratak opis i ništa više. Opće stvari dosađuju. Ali, nema drugog načina da se gljiva pouzdano odredi osim jednog jedinog: da se najprije utvrdi njena porodica, zatim rod i, tek na kraju, vrsta. Inače se ne zna ni gdje da se traži. I ta neophodnost nalagala je veći obim štiva. I na osnovu najsavršenijih slika može se dogoditi da se gljiva pobrka s nekom i iz drugog roda. A šta ako i ta nije obrađena ili ako se ne ukazuje na mogućnosti zamjene? Ovako, putem opisanim u »Prvoj orijentaciji«, mnoštvo drugih vrsta se postepeno isključuje, polje se sve više sužava dok se ne stegne obruč oko vrste koja je u pitanju.

Da bi čitalac bio potpuno siguran, obradio sam sve otrovne vrste, pa i najrjeđe.

Što se tiče jestivih, ovdje su u prvom redu obrađene one koje su ujedno i najukusnije i najrasprostranjenije; samo iznimno i one koje su manje ukusne, ali toliko masovne da će se čitalac pitati što je s njima; ili obratno, poneke ako su tako velika delikatesa da zaslužuju pažnju iako nisu jako česte ili ih nema u određenom našem kraju. Međutim, ogromna većina obrađenih vrsta može se sigurno naći u svim našim krajevima. Naravno, svaki kraj ima svojih specifičnosti, i to otežava radove ove vrste što u pojedinim krajevima rađaju obilno i gljive koje se drugdje mogu smatrati rijetkošću. Takve nisam unosio, jer one predstavljaju zadatak specijalnih monografija mikoflore određenog kraja. Isto tako, i među onim najraširenijim nisu sve podjednako kvantitativno zastupljene u svim krajevima, i to je istaknuto ako su razlike znatnije. Na primjer, poljski šampinjon (Agaricus campester) uspjeva daleko masovnije u Srbiji, BiH i Crnoj Gori nego u drugim dijelovima Jugoslavije, dok je s ruderalnim smrčkom (Morchella costata) obratno; grmoščica (Clitocybe tabescens) je tipična za Hrvatsku, a brestovača (Pleurotus cornucopiae) za Srbiju, itd. Još uži lokaliteti navedeni su samo ako su specifičnosti upravo upadljive.

I sam sam se počeo baviti gljivama iz gurmanskih razloga: gljive su mi uz ribe uvijek bile najmilija hrana. Jednog dana sam se zapitao: Nije moguće da se mogu jesti samo tih pet-šest vrsta što nam ih seljaci donose na tržnicu? Ubrzo sam u literaturi doznao da toga ima more. I tako je počelo … vremenom čovjeka više uzbudi ako naiđe na neku rijetku vrstu, pa makar bila i otrovna, nego na čestu jestivu, makar bila i prvoklasna. Tako to uvijek ide, od materijalne koristi do duhovnog zadovoljstva.

Ovo djelo o gljivama Jugoslavije zamišljeno je u pet svezaka. Prvi, koji čitalac ima pred sobom, obrađuje dakle naše najrasprostranjenije jestive i sve otrovne vrste. Ostali svesci su specijalni: drugi svezak je posvećen našim mediteranskim gljivama; treći našim planinskim, alpinskim i subalpinskim vrstama; četvrti nizijskim, ravničarskim gljivama, a peti obrađuje naše vrlo rijetke i nepoznate vrste. Dok se gljive iz ovog prvog sveska mogu već makroskopski odrediti, kod mnogih iz ostala četiri sveska to neće biti moguće sasvim pouzdano, pa će biti navedeni i osnovni mikroskopski podaci, kao i hemijske reakcije u svim slučajevima kada su poznate ili potrebne.

Nadam se da će i poneki čitalac, zahvaljujući mojoj pomoći, poći tim putem koji se do kraja života prelazi. Pa i ako zastane kod praktične koristi, smatraću da sam nešto postigao i, možda s neočekivane strane, pridonio nešto i »zelenom planu«.

Sadržaj
I. OPĆI, UVODNI DIO

Čudesni svijet gljiva
Prva orijentacija
Kada i gdje tražiti gljive
Jestivost i pripremanje gljiva
Otrovnost gljiva, trovanje i liječenje
Klasifikacija i podjela gljivnog carstva
Centralni ključ
Upute i objašnjenja

II. POSEBNI, DESKRIPTIVNI DIO

1. Pet vrganja i njihovi gorki dvojnici
2. Bizarne sklonosti smrčka i hrčaka
3. Na drvetu — a sitne
4. Na drvetu — a krupne
5. Razbijač asfalta
6. Anđeo razaranja
7. Kraljice, kneginje i dvorske dame
8. Konačno, jedna porodica bez problema
9. Predstave u koloru
10. Naoružane bodljama — a miroljubive
11. Crveno mlijeko — zaštitni znak kvaliteta
12. Šareni vašar golubica
13. Mlinovi u travi
14. U lov na lisice!
15. Kopneni korali
16. Puhare — najhranljivije gljive
17. Prasići i puževi –
18. Ruže bez trnja, pa i bez stabljike
19. Gljive u zagrljaju
20. Suncobrani, kišobrani
21. Gljive pozne jeseni
22. Zimske gljive s drveta
23. Droge, protudroge
24. Nekoliko znamenitih samaca

LITERATURA

Popis obrađenih vrsta

III. DIO SLIKE

Čudesni svijet gljiva
Kad jednog jutra rane jeseni, duboko u jelovoj šumi, ništa ne želeći i ne misleći, opušteni na panju i predati opojnom mirisu iglica i zemlje i mahovine, prožetom sitnim zujem mirijada kukaca, prepušteni onoj neuhvativoj vlazi što uzlazi i puže uz debla, da bi se pod naletom sunčeve toplote povlačila i padala pod onu paprat tamo, uzdrhtala i kao nožem izrezuckano sječena po kalupu tih pilastih listova, grušajući se u maglicu i ponovo se rastvarajući u treperave modrikaste silnice — kad u tom času pogledamo na vrutak zapaljenih strijelica sunca koje se takođe modeliraju prema bodljikama obraslim krošnjama i tako se u okljaštrenim oblicima spuštaju kroz smolasta i tmasta isparenja truleži. .., te i dalje našim pogledom kliznemo niz te svilaste procjepe sve do tla, nabubrelog od klica novih života, prošaranog svjetlom tako da smaragdni požar zahvata sad dva busjena zvjezdaste mahovine, sad tri kraka rebrače, gurnuv u sjenu zaborava (iako smo ih zaljubljenički zauvijek htjeli sačuvati u svijesti) povorku kao staklo krhkih hialinih sićušnih Mycena, opervaženih isto tako staklastim i prozirnim kapl

Gljive Jugoslavije, Ivan Focht KAPITALNO; SVE ZA 10d 250 najprostranjenije jestive i sve otrovne

Izdavač: Nolit
Biblioteka: Poljoprivredna literatura
Broj strana: 307, 144 strane s tablama
Format: 20.5x14.5
Povez: tvrd

Očuvanost: Veoma dobro 4+

Pečurke

Dok gotovo u svim zemljama Amerike, Evrope, Dalekog istoka i Australije postoji istovremeno više priručnika za ljubitelje gljiva, mi danas nemamo nijedan. Istina, pred desetak godina objavili su Stanič i Petkovšek jedno zaista sjajno popularno djelo s tog područja, gotovo istovremeno i Jože Grom lijepu džepnu slikovnicu gljiva, a zatim (1973) i priručnik sa podrobnijim opisima, ali ova izdanja su ograničena na slovenačko jezičko područje i lokalitete u Sloveniji. Na srpskohrvatskom odnosno hrvatskosrpskom jezičkom području dosad se pojavila jedna jedina potpunija popularna knjiga o gljivama — divno i sa zanosom pisano djelo Kamila Blagaića »Gljive naših krajeva«. Međutim, knjiga je štampana još 1931. godine, i to, izgleda, u vrlo malom tiražu, tako da čovjek može smatrati da je imao fantastičnu sreću ako na nju naiđe u nekom antikvarijatu. Pored toga, djelimično je zastarjela, obrađuje samo 95 vrsta i navodi lokalitete samo iz srednje Hrvatske, a grafičke mogućnosti onog vremena ne bi nas mogle danas zadovoljiti. Jer, kvalitetne slike su u djelima ove vrste s praktičnom namenom vrlo, vrlo važne.

Ovdje i ne spominjem kompilacije, čak i one su oskudne, koje ne koriste samo slike stranih autora, nego i doslovni tekst. Od njih ne dobijamo ništa; u njima se nađu i vrste kojih kod nas nema, a naše karakteristične izostaju; u njima nema ni drugih naših specifičnosti (lokaliteta, varijeteta, odstupanja itd.), a i same ponekad kompilacije, slike isuviše stiliziraju, dok u tekstu ponavljaju tuđe greške. Do najapsurdnijih izjava dolazi u takvim našim radovima koji su čorbine čorbe čorba. Bez originalnih slika i teksta, i, naročito, bez ličnog obilaženja terena, nema priručnika za gljive.

U našem narodu poznaje se, već prema kraju, maksimalno do dvadesetak vrsta, ne uvijek i najboljih za jelo, pa ne i najopasnijih. Zato se nisam mogao osloniti na inače lijepa narodna imena, a nisam ni htjeo sam krstiti vrste poput Blagaića, koji je to činio, sad sretnije sad manje sretno, u svim slučajevima kad mu nije stajao na raspolaganju nijedan narodni naziv. Osim toga, ima i mnogo homonima u različitim krajevima. Recimo, rujnicom nazivaju u nižim predjelima Bosne i Srbije Amanitu caesareu, a u višim tri vrste Lactaria, dok u nekim dijelovima Srbije isto ime nosi Cantharellus cibarius. Česta je pojava da se i u istom kraju isto ime koristi za veći niz vrsta koje se sve smatraju istom, bez razlikovanja i uočavanja i prilično upadljivih osobina. Tako se, npr., ludara odnosi na najmanje sedam vrsta od kojih je samo jedna »luda«; đubretarkom se na Korčuli nazivaju sve gljive, a takvih na otoku ima preko trideset, koje uspjevaju na stočnoj balegi. Zato će čitalac razumjeti što na prvom mjestu navodim stručni naziv; kad narodnog imena gljiva uopće nema (a to je najčešće), naš naziv su izmislili autori, najčešće bukvalnim prevodom stručnog (naučnog) imena. Izgleda, k tome, da su u ovoj eri silne ljubavi prema tehničkim proizvodima mnoga narodna imena i pozaboravljena.

U prvi mah mogu i smetati ti latinsko-neolatinsko-grčki nazivi, ali objektivne razlike i bogatstvo vrsta samo su njima obuhvaćeni. Kad se izađe iz početničke faze i kad više ne bude riječi o posvuda zastupljenim vrstama, nigdje nijedno narodno ime neće priskočiti u pomoć.

Kod naučnih imena služio sam se starijom, klasičnom nomenklaturom. Najnoviji nazivi rodova i vrsta, recimo Moserovi od 1978, izazvali bi samo zbrku, i čitalac se ne bi mogao snaći ni u jednoj starijoj knjizi, odnosno opće prihvaćene nazive ne bi susretao u ovom priručniku.

Praktična namjena knjige — da se obogati naša ishrana i ujedno izbjegne svaka opasnost od trovanja — predodredila je kako izbor vrsta, tako i način pisanja. Opisi, uzmimo, mogu izgledati preopširni, ali kad je riječ o gljivama s oprezom se nikad ne može pretjerati: što je više podataka, to je vjerovatnoća zabune manja. Gljive su jako varijabilna bića, pa šturi opis može prenebregnuti neki njihov vid i svesti ih, različite, na istu vrstu. U izvjesnim slučajevima tek deseti ili dvadeseti podatak donosi sigurnost i eliminira sve ostale vrste. Zato čitalac neka pazi da mu se nađeni primjerak podudara sa svim navedenim karakteristikama — navedenim ne samo uz vrstu nego i uz rod, a naročito neka se ne osloni samo na slike.

Publika voli knjižice džepnog formata — same slike uz kratak opis i ništa više. Opće stvari dosađuju. Ali, nema drugog načina da se gljiva pouzdano odredi osim jednog jedinog: da se najprije utvrdi njena porodica, zatim rod i, tek na kraju, vrsta. Inače se ne zna ni gdje da se traži. I ta neophodnost nalagala je veći obim štiva. I na osnovu najsavršenijih slika može se dogoditi da se gljiva pobrka s nekom i iz drugog roda. A šta ako i ta nije obrađena ili ako se ne ukazuje na mogućnosti zamjene? Ovako, putem opisanim u »Prvoj orijentaciji«, mnoštvo drugih vrsta se postepeno isključuje, polje se sve više sužava dok se ne stegne obruč oko vrste koja je u pitanju.

Da bi čitalac bio potpuno siguran, obradio sam sve otrovne vrste, pa i najrjeđe.

Što se tiče jestivih, ovdje su u prvom redu obrađene one koje su ujedno i najukusnije i najrasprostranjenije; samo iznimno i one koje su manje ukusne, ali toliko masovne da će se čitalac pitati što je s njima; ili obratno, poneke ako su tako velika delikatesa da zaslužuju pažnju iako nisu jako česte ili ih nema u određenom našem kraju. Međutim, ogromna većina obrađenih vrsta može se sigurno naći u svim našim krajevima. Naravno, svaki kraj ima svojih specifičnosti, i to otežava radove ove vrste što u pojedinim krajevima rađaju obilno i gljive koje se drugdje mogu smatrati rijetkošću. Takve nisam unosio, jer one predstavljaju zadatak specijalnih monografija mikoflore određenog kraja. Isto tako, i među onim najraširenijim nisu sve podjednako kvantitativno zastupljene u svim krajevima, i to je istaknuto ako su razlike znatnije. Na primjer, poljski šampinjon (Agaricus campester) uspjeva daleko masovnije u Srbiji, BiH i Crnoj Gori nego u drugim dijelovima Jugoslavije, dok je s ruderalnim smrčkom (Morchella costata) obratno; grmoščica (Clitocybe tabescens) je tipična za Hrvatsku, a brestovača (Pleurotus cornucopiae) za Srbiju, itd. Još uži lokaliteti navedeni su samo ako su specifičnosti upravo upadljive.

I sam sam se počeo baviti gljivama iz gurmanskih razloga: gljive su mi uz ribe uvijek bile najmilija hrana. Jednog dana sam se zapitao: Nije moguće da se mogu jesti samo tih pet-šest vrsta što nam ih seljaci donose na tržnicu? Ubrzo sam u literaturi doznao da toga ima more. I tako je počelo … vremenom čovjeka više uzbudi ako naiđe na neku rijetku vrstu, pa makar bila i otrovna, nego na čestu jestivu, makar bila i prvoklasna. Tako to uvijek ide, od materijalne koristi do duhovnog zadovoljstva.

Ovo djelo o gljivama Jugoslavije zamišljeno je u pet svezaka. Prvi, koji čitalac ima pred sobom, obrađuje dakle naše najrasprostranjenije jestive i sve otrovne vrste. Ostali svesci su specijalni: drugi svezak je posvećen našim mediteranskim gljivama; treći našim planinskim, alpinskim i subalpinskim vrstama; četvrti nizijskim, ravničarskim gljivama, a peti obrađuje naše vrlo rijetke i nepoznate vrste. Dok se gljive iz ovog prvog sveska mogu već makroskopski odrediti, kod mnogih iz ostala četiri sveska to neće biti moguće sasvim pouzdano, pa će biti navedeni i osnovni mikroskopski podaci, kao i hemijske reakcije u svim slučajevima kada su poznate ili potrebne.

Nadam se da će i poneki čitalac, zahvaljujući mojoj pomoći, poći tim putem koji se do kraja života prelazi. Pa i ako zastane kod praktične koristi, smatraću da sam nešto postigao i, možda s neočekivane strane, pridonio nešto i »zelenom planu«.

Sadržaj
I. OPĆI, UVODNI DIO

Čudesni svijet gljiva
Prva orijentacija
Kada i gdje tražiti gljive
Jestivost i pripremanje gljiva
Otrovnost gljiva, trovanje i liječenje
Klasifikacija i podjela gljivnog carstva
Centralni ključ
Upute i objašnjenja

II. POSEBNI, DESKRIPTIVNI DIO

1. Pet vrganja i njihovi gorki dvojnici
2. Bizarne sklonosti smrčka i hrčaka
3. Na drvetu — a sitne
4. Na drvetu — a krupne
5. Razbijač asfalta
6. Anđeo razaranja
7. Kraljice, kneginje i dvorske dame
8. Konačno, jedna porodica bez problema
9. Predstave u koloru
10. Naoružane bodljama — a miroljubive
11. Crveno mlijeko — zaštitni znak kvaliteta
12. Šareni vašar golubica
13. Mlinovi u travi
14. U lov na lisice!
15. Kopneni korali
16. Puhare — najhranljivije gljive
17. Prasići i puževi –
18. Ruže bez trnja, pa i bez stabljike
19. Gljive u zagrljaju
20. Suncobrani, kišobrani
21. Gljive pozne jeseni
22. Zimske gljive s drveta
23. Droge, protudroge
24. Nekoliko znamenitih samaca

LITERATURA

Popis obrađenih vrsta

III. DIO SLIKE

Čudesni svijet gljiva
Kad jednog jutra rane jeseni, duboko u jelovoj šumi, ništa ne želeći i ne misleći, opušteni na panju i predati opojnom mirisu iglica i zemlje i mahovine, prožetom sitnim zujem mirijada kukaca, prepušteni onoj neuhvativoj vlazi što uzlazi i puže uz debla, da bi se pod naletom sunčeve toplote povlačila i padala pod onu paprat tamo, uzdrhtala i kao nožem izrezuckano sječena po kalupu tih pilastih listova, grušajući se u maglicu i ponovo se rastvarajući u treperave modrikaste silnice — kad u tom času pogledamo na vrutak zapaljenih strijelica sunca koje se takođe modeliraju prema bodljikama obraslim krošnjama i tako se u okljaštrenim oblicima spuštaju kroz smolasta i tmasta isparenja truleži. .., te i dalje našim pogledom kliznemo niz te svilaste procjepe sve do tla, nabubrelog od klica novih života, prošaranog svjetlom tako da smaragdni požar zahvata sad dva busjena zvjezdaste mahovine, sad tri kraka rebrače, gurnuv u sjenu zaborava (iako smo ih zaljubljenički zauvijek htjeli sačuvati u svijesti) povorku kao staklo krhkih hialinih sićušnih Mycena, opervaženih isto tako staklastim i prozirnim kapl
88044745 Gljive Jugoslavije, Ivan Focht KAPITALNO; SVE ZA 10d

06.04.2020. 10:03:04

© 2005 - 2020 LimundoGrad d.o.o.

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.