Detalji predmeta

• Stanje Polovno

Knjiga prof. dr. Miroslava Tuđmana iznosi teorijske probleme informacijske znanosti kako bi dobio povijesni pregled njezinih znanstvenih problema te uvid u osnovne smjerove rješavanja tih problema. U knjizi se prikazuje razvoj i struktura paradigme informacijske znanosti, tj. kako se ona konstituira na teorijskom, filozofskom i socijalnom planu te precizira osnovni kategorijalni aparat za izučavanje obavijesti i njezine strukture, formi i tipova informacija u komunikacijskim procesima te razvoja informacijskog fenomena. Prvo izdanje ’’Teorije informacijske znanosti’’ objavljeno je 1986., a drugo 1990. godine. Treće dopunjeno izdanje objavljeno je unatoč proteku tolikih godina. ’’Teorija informacijske znanosti’’ ostala je jedini sustavni pregled teorijskog razvoja informacijske znanosti od njezina utemeljena. Treće izdanje dopunjeno je „Novim prilozima teoriji informacijske znanosti“ tj., dvama tekstovima koji se bave suvremenim razvojem informacijske znanosti. U prvom tekstu prikazan je rad prof. dr. Bože Težaka, čije je djelo odredilo razvoj informacijske djelatnosti i znanosti u Hrvatskoj. U drugom se tekstu propituje odgovornost informacijske znanosti za informacijsko društvo te potrebe redefiniranje predmeta informacijske znanosti u digitalnoj stvarnosti. Autor na sustavan način daje pregled osnovnih teorijskih problema informacijske znanosti, ali i sintetski prikaz njihova razvoja i prikaz modelskih teorija za njihovo rješavanje. Budući da je ta tematika slabo proučavana te da je o tome malo objavljenih radova u svijetu a u nas pogotovo, ’’Teorija informacijske znanosti’’ mogla bi i ubuduće biti od interesa za širi krug korisnika, a ne samo onih koji se bave teorijom informacijske znanosti. Knjiga je dobrodošla kao priručnik za obrazovanje stručnjaka u informacijsko /dokumentacijskoj djelatnosti, pa i u bibliotečnoj, arhivskoj i muzejskoj djelatnosti. Također, može biti zanimljiva onima koji na bilo koji način zadiru u područje informacijske znanosti, a bave se izučavanjem informacija sa stajališta drugih disciplina ili djelatnosti. Djelatnosti i organizacija. Teorija komunikacija i kontrole općenito (kibernetika). Human engineering
AnotacijaPriručnik namijenjen stručnjacima u informacijsko/dokumentacijskoj djelatnosti te svima onima čiji interes ulazi u područje informacijske znanosti. U knjizi je definirana informacija – osnovni fenomen informacijske znanosti, prikazan je razvoj paradigme informacijske znanosti, kao i struktura same znanosti. Ovo treće dopunjeno izdanje sadrži i dodatna dva teksta koji se bave suvremenim razvojem informacijske znanosti.
Jezikhrvatski
Аутор - особа Tuđman, Miroslav, 1946-2021 = Туђман, Мирослав, 1946-2021
Наслов Teorija informacijske znanosti / Miroslav Tuđman
Врста грађе књига
Језик хрватски
Година 1986
Издавање и производња Zagreb : Informator, 1986 (Zagreb : Zadružna štampa)
Физички опис VIII, 159 str. : graf. prikazi ; 24 cm
Збирка ǂCiklus ǂInformatička biblioteka : IBI ; 2
ISBN 86-301-0048-6 (broš.)
Напомене Tiraž 1.500
Bibliografija: str. 151-155
Summary.
Предметне одреднице Информатичке науке -- Теорија
Информатичке науке -- Методологија

Miroslav Tuđman (Beograd, 25. 5. 1946. – Zagreb, 31. 1. 2021.) je bio hrvatski znanstvenik i političar, poznat kao sin prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.

Miroslav Tuđman završio je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1970. studij filozofije i sociologije, magistrirao je 1975. i doktorirao 1985. iz područja informacijskih znanosti. Radio je u Referalnom centru Sveučilišta u Zagrebu (1972. – 1977.) te Zavodu za kulturu Hrvatske (1977.-1988.). Od 1988. šef je Katedre za dokumentalistiku na Odsjeku informacijskih znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Dolaskom višestranačja u Hrvatsku se počeo baviti s politikom, odbivši se pridružiti svom ocu, koji je tada osnovao Hrvatsku demokratsku zajednicu. Umjesto toga se priključio Socijaldemokratskoj stranci (SDSH) koja je na prvim izborima za Sabor 1990. bila dio Koalicije narodnog sporazuma.

Nakon izbijanja rata je 1991. napustio SDSH kako bi se posvetio obrani Hrvatske, odnosno počeo surađivati s ocem. U periodu 1992.-1993. je bio voditelj Centra za strategijska istraživanja. Bio je zamjenik predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnosti te utemeljitelj i ravnatelj Hrvatske izvještajne službe (HIS) u dva navrata 1993. do 1998. i 1999. do 2000. Njegovo namještenje je bilo predmet čestih kritika zbog nepotizma.

U doba trećesiječanjske vlasti se ponovno počeo baviti politikom, kritizirajući tadašnje vlastodršce zbog detuđmanizacije odnosno suradnje s Haškim sudom. Tada je osnovao Udrugu Hrvatski istinski preporod (UHIP). S njom se godine 2001. natjecao na lokalnim izborima u Zagrebu i postigao iznenađujući uspjeh. Iste je godine od Udruge stvorio stranku Hrvatski istinski preporod (HIP). S njom je, pak, doživio neuspjeh na izborima za Sabor 2003. godine. Godine 2009. se kao nezavisni kandidat natjecao za predsjednika Republike. 2011. se učlanio u HDZ te je izabran za člana Sabora. Na toj dužnosti je umro od posljedica COVID-19.

Bibliografija
Struktura kulturne informacije. Zagreb: Zavod za kulturu Hrvatske, 1983.
Teorija informacijske znanosti. Zagreb: Informator, 1986. (2.izdanje 1990)
Obavijest i znanje. Zagreb : Zavod za informacijske studije, 1990.
suator sa:Boras, D.; Dovedan, Z. Uvod u informacijsku znanost. Zagreb : Školska knjiga, 1992. (2.izdanje 1993.)
Informacijska znanost i izvjesnice. // Informatologia. 35 (2002.), 4; 244-251.
Priča o Paddyju Ashdownu i Tuđmanovoj salveti. Zagreb : P.I.P. Pavičić, 2003.
Krivi za zločin samoodređenja?. Zagreb : Udruga Sv. Jurja, 2003.
Prikazalište znanja. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2004.
Zakon o veličini vokabulara teksta: Heapsov zakon i određivanje veličine vokabulara tekstova na hrvatskom jeziku. // Društvena istraživanja, 14(2005.)1-2. U tisku.
Vrijeme krivokletnika, 2006.