Detalji predmeta

• Stanje Nekorišćeno

Novo, nekorišćeno.



U biografiji našeg trenutačno najboljeg i najpopularnijeg rock benda, rock-kritičar Aleksandar Dragaš, vrlo vješto isprepliće svoje vlastito odrastanje i glazbeno sazrijevanje s glazbenim «odrastanjem» Hladnog piva. Hladno pivo je kvalitetom već odavno na samome vrhu, ali je u okruženju surovoga glazbenog primitivizma i potpune trivijalizacije mukotrpno prelazilo težak put od anonimnog punk banda iz Gajnica do statusa najvećeg rock benda u zemlji.

«Trening za umiranje» nije tipična rock biografija kakvu možda očekujete, a u kojoj niz relevantnih sugovornika više ili manje pametno zbori o vašem omiljenom punk-rock bandu iz Gajnica. Igrom slučaja, niz je godina Aleksandar Dragaš bio u neposrednoj blizini Hladnog piva, pa je shodno tome napisao posve subjektivnu knjigu o najdražem bandu u kojoj iznosi vlastita sjećanja o vremenu u kojem je s Hladnim pivom proveo kao njihov menadžer, vozač, diskograf, a ponekad, zvuči neskromno, ali istinito, "mentor" ili "stariji punk-rock brat", koji ih je s vremenom uputio u neke tajne punka, rocka, diskografije, menadžerstva i svega onoga što je bitno za jednu rock karijeru.

"Trening za umiranje" otkriva pozadinu nastajanja i uspjeha Hladnog piva, te pokušava oslikati što znači biti punk-rock band u ovim, za rock'n'roll nepogodnim krajevima koji su tijekom dobrog dijela karijere Hladnog piva bili zahvaćeni ratom, poraćem, tranzicijom, urušavanjem svih sustava vrijednosti, lažnim domoljubljem, uzdizanjem krim-miljea na pozicije novog «role-modela», pojavom nove buržoazije, uglavnom neosjetljive na sve i svakoga osim na svoj džep, zatiranjem pop-kulture kakvu smo imali, bolesnom ispolitiziranošću i najsitnijih detalja naših života, opijenošću masa nacijama i religijama kao okidačima najvećih zala na ovim prostorima, i tome slično.

U tom smislu ova knjiga, barem donekle, može poslužiti kao svojevrstan vodič ili ilustracija onima koji kane osnovati svoj band, što ovdje doista znači biti članom rock'n'roll banda. Ili poticaj onima koji su već osnovali band da ne odustanu od svojih želja, namjera, aspiracija, maštanja. Hladno pivo mnogo je puta moglo odustati od svega toga i nitko im ne bi imao pravo zamjeriti da su, kojim slučajem, odustali. Ali nisu, jer bili su čvršći od svega što im je stajalo na putu.

O svemu što su prošli od 1987. do danas govore upravo dečki iz Hladnog piva. Jer još aktivni članovi ipak najbolje znaju kako im je bilo na usponu od beznačajnog punk benda s ruba zagreba do pozicije jednog od najvećih rock bandova koje smo ikad imali.