Detalji predmeta

• Stanje Polovno

Аутор - особа Mandić, Igor, 1939-2022 = Мандић, Игор, 1939-2022
Наслов Od Bacha do Cagea : eseji i kritike / Igor Mandić
Врста грађе есеј
Језик хрватски
Година 1977
Издавање и производња Zagreb : Mladost, 1977 (Zagreb : Vjesnik)
Физички опис 229 str. ; 20 cm
Збирка Biblioteka izabranih eseja
ISBN (Broš.)
Напомене Str. 217: Bilješke
Str. 225: O autoru ove knjige
Na koricama beleška o delu s autorovom slikom
Vlaji Igor Bgd. 29. 6. 77.: НБС: МВ 700
Registar.
Предметне одреднице Музичка критика
УДК 78.03
utorMandić, Igor
NakladnikZagreb : Mladost, 1977
Materijalni opis229 str. ; 20 cm
Nakladnički nizBiblioteka izabranih eseja
NapomenaStr. 225: Bilješka o piscu.
Predmetna odrednicaglazba - eseji
koncerti - Hrvatska - 20. st. - glazbene kritike
Klasifikacijska oznaka78.072(04) Glazbena ekspertiza. Članci...Razgovori...Rasprave...Kritike...Studije
Jezikhrvatski

Igor Mandić (Šibenik, 20. novembar 1939 — Zagreb, 13. mart 2022) bio je hrvatski književnik, esejista, feljtonista, polemičar, kao i književni i muzički kritičar.[1]

Biografija
Završio je studije komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. godine. Od 1966. bio zaposlen u Vjesniku, kao kritičar u dnevnim novinama, kao kolumnist Vjesnika u srijedu, interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima. Od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umetnike, i objavljivao je u raznim listovima, između ostalih i u Novom Plamenu. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000). Dugogodišnji je saradnik mnogih radio-televizijskih centara. Godine 2005. dobio je nagradu Hrvatskog novinarskog društva za životno delo.[1] Živeo je i radio u Zagrebu.

Nakon što mu je u popodnevnim časovima 13. marta 2022. godine pozlilo u stanu u kome je živeo, završio je u bolnici „Sveti Duh” u Zagrebu u kojoj je ovaj hrvatski novinar, književni kritičar i kolumnista preminuo istog dana u 82. godini života.[2]

Politička delovanje i stavovi
Mandić je u emisiji Nedjeljom u dva rekao da je u Hrvatskoj nazvani Domovinski rat bio "građanski rat" i da se nije radilo o agresiji nego o regresiji jer je bilo normalno očekivati pobunu Srba na stanje u Hrvatskoj. Protivio se nezavisnosti Kosova jer je smatrao da je Kosmet srpska zemlja. Takođe je izjavio kako se protivi nezavisnosti Crne Gore. Smatrao je da su Srbi i Hrvati "dva plemena istoga naroda" i naglašavao da je za ponovno stvaranje federalne zajednice.

Deo Mandićeve izjave s komemoracije u Jadovnu 26. juna 2011. (prema pisanju srpskih Novosti): "Ustaški koljački mentalitet još stoluje u hrvatskom narodu i to mogu vikati s nebodera na zagrebačkom Trgu Republike." ... "Dok god postoje zloćudni povici na stadionima, grafiti... a iza toga mržnja i iracionalno bjesnilo potpomognuti politikom, neće biti sreće. Što je najgore, iza svega se krije i interes cijele fašističke Europe."

Dela

„Prijapov problem“, 1999, podnaslov „vulgarni eseji ili eseji o vulgarnosti“, je zbirka Mandićevih eseja koja je prvobitno objavljena u Erotici između 1985. i 1992. godine.[3]
Uz dlaku, kritike (Zagreb, 1970)
Mysterium televisionis, eseji (Split, 1972)
Gola masa, feljtoni (Zagreb, 1973)
Nježno srce, polemike (Zagreb, 1975)
Mitologija svakidašnjeg života, feljtoni (Rijeka, 1976)
Od Bacha do Cagea, eseji, kritike (Zagreb, 1977)
101 kratka kritika (Zagreb, 1977)
U sjeni ocvale glazbe, polemike (Zagreb, 1977)
Policajci duha, polemike (Zagreb, 1979)
Šok sadašnjosti, eseji (Zagreb, 1979)
Arsen, monografija (Zagreb, 1983)
Književnost i medijska kultura, eseji (Zagreb, 1984)
Što, zapravo, hoće te žene?, feljtoni (Zagreb, 1984, Varaždin i Pula, 1985)
Principi krimića, eseji (Beograd, 1985)
Jedna antologija hrvatske poratne poezije, antologija (Prokuplje, Zagreb, 1987)
Zbogom dragi Krleža, polemike (Beograd, 1988)
Bračna kuhinja, feljtoni /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 1989)
Ekstaze i mamurluci, eseji (Zagreb, 1989)
Romani krize, kritike (Beograd, 1996)
Književno (st)ratište, kritike (Zagreb, 1998)
Za našu stvar, kritike, polemike (Zagreb, 1999.; II. prošireno izdanje, Beograd, 2001)
Prijapov problem, eseji (1999)
Između dv(ij)e vatre, kolumne (Beograd, 2000)
Bijela vrana, kolumne-polemike (Zagreb, 2002)
Sloboda lajanja i Zauzeto, Hrvat (Zagreb, 2012)
Hitna služba; izbor kolumni iz "Vjesnika" 1999. – 2005. (Zagreb, 2005)
Sebi pod kožu. Nehotična autobiografija (Zagreb, 2006)
Bračna kuhinja /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 2006)
Notes - VUS 1968-1972 (Zagreb, 2007)
U zadnji čas. Autobiografski reality show (Zagreb, 2009)

Ovo je knjiga na koju sam sasvim slučajno naletio kopajući među hrvatskim piscima u Riječkoj gradskoj knjižnici.Knjiga sadrži kolekcije glazbenih eseja i koncertnih kritika koje je Mandić napisao u periodu 60-ih i 70-ih.
Sami eseji su spadaju u najoštroumnije i najradikalnije glazbene eseje koje sam ikada pročitao sa jednom zajedničkom idejom : prikazati što je i zašto nam je potrebna tzv. ''NOVA GLAZBA''. Radeći osvrt od na rad glazbenika od hrabrih početaka ''nove glazbe'' npr. Arnold Schoenbergova dodekafonija, pa do ekstrema poput Cagea, elektronske glazbe Karlheinz Stockhausena i sl.
Mandić ne samo da u tim esejima opisuje razlike između ''nove glazbe'' i tradicionalnih klasičnih stilova, već vješto istražuje i sociološke aspekte zbog kojih je nova glazba važna u poslijeratnom periodu. Oštro su na napadu tradicionalni stilovi klasične glazbe, naročito često neoromantika i opera (Navodeći Wagnera kao posljednji pokušaj Opere i žestoko se protiveći bilo kojem pokušaju novijih opernih djela ).
Mandićeva se glavna misao može svesti kao poziv umjetnicima na eksperimentiranje i istraživanje kako bi se zajedničkim snagama razvila glazba koja će postati slika i prilika novog doba, a ne puko akademsko izvođenje starih glazbenih djela.
Novu ''fazu'' glazbe opisuje u novim esejima (nastalim u 70-ima ) gdje pozitivno opisuje masovni fenomen pop muzike, koji je uspio u onome što po njemu klasična glazba nije nikada, a to je dati slušateljima ono što ''oni žele''. Šteta što se Mandić nije niti u jednom trenutku ne osvrnuo na jazz koji je krajem 50 doživljavao jedan od najvećih kreativnih vrhunaca.
S druge strane s recenzijama koncerata se jako teško povezati s obzirom da se radi o izvedbama i ansamblima koji više ne postoje ali bih preporučio da ljudi pročitaju i te dijelove jer će imati jako dobar opis stanje tadašnje jugoslavenske klasične glazbe