Tri povijesne drame, Ilija Okrugić Srijemac

51 pregled
0 želi ovaj predmet

Tri povijesne drame, Ilija Okrugić Srijemac

Cena: 990 din.

Kupi odmah

Preko 15 miliona uspešnih kupovina

Prodavac

tasicmarko

tasicmarko

(7.605)

99,92% pozitivnih ocena u poslednjih 12 meseci

36.916 pozitivnih ocena

Leskovac, Jablanički okrug, Srbija

Svi predmeti prodavca

Detalji predmeta

  • Stanje Polovno

Аутор - особа Okrugić, Ilija, 1827-1897 = Округић, Илија, 1827-1897
Наслов Tri povijesne drame / Ilija Okrugić Srijemac ; priredila i pogovor napisala Jasna Melvinger
Врста грађе драма
Језик хрватски
Година 2007
Издавање и производња Subotica : Hrvatska riječ, 2007 (Subotica : Studio Bravo)
Физички опис 345 str. ; 20 cm
Други аутори - особа Melvinger, Jasna, 1940- = Мелвингер, Јасна, 1940-
Збирка ǂEdicija ǂBaština / Hrvatska riječ, Subotica ; ǂknj. ǂ4
ISBN 978-86-85933-21-9 (HR; broš.)
Напомене Tiraž 500
Tri povijesne drame Ilije Okrugića Srijemca: str. 313-345
Na koricama autorova slika i beleška o njemu.
Предметне одреднице Округић Сријемац, Илија, 1827-1897

Tri povijesne drame« Ilije Okrugića Srijemca
Nakladom NIU »Hrvatska riječ« u ediciji »Baština« objavljena je knjiga »Tri povijesne drame« Ilije Okrugića Srijemca, u kojoj su objelodanjeni rukopisi njegovih drama do sada nedostupnih čitateljima pa i stručnoj javnosti: »Miroslava ili borba ljubavi pri obsadi otoka Kandije« iz 1852., »Varadinka Mara« iz 1887. i »Dojčin Petar, varadinski ban« iz 1891. Tekstove Okrugićevih drama za tisak je priredila i napisala pogovor prof. dr. sc. Jasna Melvinger. Knjiga je objavljena potporom Pokrajinskog tajništva za obrazovanje i kulturu.
VARADINKA MARA: U opsežnom pogovoru, iz kojega ovom prigodom navodimo kraće ulomke, prof. dr. sc. Jasna Melvinger, među ostalim, navodi kako je Okrugić – pjesnik, dramatičar i skladatelj, do smrti župnik i opat u Petrovaradinu – napisao još dva povijesna kazališna komada: »'Sobjeski' iz 1847. godine te 'U katakombah’, djelo o kome se, osim naslova, ništa drugo i ne zna. ‘Varadinka Mara’ i ‘Dojčin Petar’ djela su iz zrele autorove stvaralačke faze napisana u posljednjem deceniju Okrugićeva života, a po mjestu dramske radnje pripadaju njegovome srijemskome korpusu. Oba ta kazališna komada usredotočena su na povijest grada Petrovaradina, te tako, u kontekstu Okrugićeva dramskog opusa s povijesnom tematikom, čine njegov, upravo najvalidniji, petrovaradinski, može se reći, baš, diptih. U ‘Varadinki Mari’ autor je izložio svoje viđenje protuturske bitke, kojom je 1716. godine pod zapovjedništvom Eugena Savojskog izvojevana velika kršćanska pobjeda u obrani Petrovaradina, a u ‘Dojčin Petru’ fokusiran je grad Petrovaradin i njegova cistercitska opatija u kolopletu političkih intriga s dvora hrvatsko-ugarskoga kralja Matije Korvina za posljednjih godina njegove vladavine, dakle, negdje iz 80-tih godina 15. stoljeća... U 'Varadinki Mari' Okrugić podastire zemljovid, na kome se ne može zaobići Slankamen, sa slavnom pobjedom iz austrijsko-turskog rata 1691., kojoj su, kako je to autor oprimjerio u svojoj književnoj projekciji, junački pridonijeli i otac Varadinke Mare, i otac zaručnika joj Mije Jurišića, koji je u drami, inače, predstavljen kao potomak upravo onog slavnog Jurišića, povijesno ovjerovljenoga junaka iz hrvatskog književnog korpusa o opsadi, kako to veli Okrugić, Kisega. Dakako, i priča o opsadi Petrovaradina ispripovijedana u Varadinki Mari korespondira tematski ne samo s tim korpusom nego i s ilirskim dramskim korpusom, kome pripadaju djela Okrugićevih suvremenika, primjerice: ‘Juran i Sofija’, ‘Turci kod Siska’ Ivana Kukuljevića Sakcinskog...«.
DOJČIN PETAR: U drugom kazališnom komadu iz istoga ciklusa »Dojčin Petru« Okrugić, koji je, primjerice i u svojim »Povijestničkim crticama«, pokazao zanimanje za davnašnju, rimsku prošlost svoga zavičaja, situirao je grad Petrovaradin, prije svega u odnosu na one srijemske lokalitete, koji se, također, kao taj nekadašnji rimski Cusum, mogu podičiti antičkom poviješću. »U tom se kontekstu ističe Ilok, ne više kao prijestolnica bosanskoga kralja Nikole Iločkoga, nego, tek, kao sjedište srijemskoga hercega, sina mu Lovre, potom Srijemska Mitrovica, kao strategijski važna točka zaštite od turskih upada preko Save, a iz obližnjega Šapca, te, najzad, srijemsko selo Manđelos, koje se, dabome, ne spominje u Okrugićevu dramskom djelu kao rodno mjesto cara Trajana, niti kao franačka Frankavilla, nego, tek, kao mjesto odakle se sa svojom majkom doselila u Petrovaradin protagonistica ‘Dojčin Petra’ djevojka iz puka, Katica... No, taj Srijem, s povijesnim predtekstom za inscenaciju i Dojčinove ljubavne, i Dojčinove političke drame, pod silnicama je moći kraljevskog dvora u Pešti... Ilija Okrugić je dobro poznavao povijesni prostor u koji je smjestio radnju oba svoja kazališna komada, no, glavni protagonisti te dramske radnje, ni u 'Varadinki Mari', a, čak, ni u 'Dojčin Petru', nisu povijesno ovjerovljene osobe... U Okrugićevim dramama puk je taj koji se herojski bori i žrtvuje i koji pobjeđuje, dakako, uz pomoć Boga i Bogorodice. Doduše, autor se u 'Varadinki Mari' nije izravno oslanjao na pučku legendu o snijegu koji se zabijelio u kolovozu na dan petrovaradinske bitke, a dan uoči blagdana Gospe Tekijske, Marije Snježne, te doveo Turke u pometnju, nego je, iz iste religijske perspektive čudotvornih zbivanja, ukazao na Varadinku Maru ne samo kao na pučku heroinu već i kao na jednu od transfiguracija Bogorodice same u borbi sa sotonom... Ne u pučkoj pjesmi već u Okrugićevoj drami kralj je povrijeđen Dojčinovom drzovitošću, te šalje u Petrovaradin Lovru Iločkog s grupom ugarskih velikaša, da ga ispitaju i uhite, što oni i učine, te Dojčin biva zatvoren u budimsku tamnicu... Povijesno je utemeljena činjenica da je Lovro Iločki, ne samo kao protagonist Okrugićeva ‘Dojčin Petra’, tek bacio oko na petrovaradinsku opatiju, o čemu u drami ima riječi, nego i to da je taj posjed i silom zauzeo, a za njega se i sudskim putom otimao, i s Petrom Várádyjem, i sa samim rimskim papom. Povijesno je utemeljena i činjenica, koju Okrugić spominje u ‘Dojčin Petru’, da je Matija Korvin boravio u Petrovaradinu 1463., kada je sklopio ugovor s Mletačkom Republikom i održao savjetovanje s vlastelom o obrani zemlje od Turaka, a u Petrovaradinu je 1475. donio i odluku da s Turcima stupi u rat... Ako u 'Dojčin Petru' i ima elemenata mirakula, odnosno, starohrvatskog crkvenoga prikazanja, treba reći da naglasak nije na, ma koliko apokrifnom hagiografskom sadržaju, kao, primjerice, u Okrugićevu spjevu ‘Sv. Dizmaš lupež na križu’, iz 1858. godine, u kome se, kupanjem u vodi, nakon što je u njoj okupan maleni Isus, iscjeljuje od ružnih krasta sin razbojničkoga harambaše. Eshatološkim znamenjima vjere u ‘Dojčin Petru’ obilježeni su likovi iz prostoga puka: krčmaričina kći Katica, te siromašna udovica Nena, koje, zahvaljujući Bogorodičinom čudu, a umivajući se na izvoru Vilina vodica, bivaju iscijeljene... U kontekstu cjelokupnoga dramskog djela Ilije Okrugića i 'Varadinka Mara', ne doduše, po svim svojim strukturnim određenjima, a još više Dojčin Petar, unatoč razlike u kronotipu, mogu se usporediti s ostalim kazališnim komadima ovoga autora koji pripadaju istome srijemskome korpusu«.


Ilija Okrugić
Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigacijuIdi na pretragu

Ilija Okrugić Srijemac
Ilija Okrugić - Srijemac (Srijemski Karlovci, 12. svibnja 1827. – Petrovaradin, 30. svibnja 1897.) bio je hrvatski književnik iz Srijema, narodni preporoditelj i svećenik.


Sadržaj/Садржај
1 Životopis
2 Djela
3 Izvori
4 Vanjske veze
Životopis
Ilija Okrugić - Srijemac rodio se u činovničkoj obitelji. Osnovno i srednje školovanje stekao je u Srijemskim Karlovcima, studij bogoslovlja u Đakovu. Josip Juraj Strossmayer ga je zaredio za svećenika. Budući mu je Okrugić bio u prvom naraštaju zaređenika, stvorila se jedna veća bliskost prema Strossmayeru, što se odrazilo u Okrugićevim radovima. Bogoslužja je vršio kao kapelan i župnik u Zemunu, Kukujevcima, Sotu, Sarvašu, Levanjskoj Varoši, a bio je i prebendar u Đakovu, u stolnoj crkvi. Bio je pjesnik, a pisao je i drame. U zadnjem razdoblju svoga službovanja je u Petrovaradinu, od 1866. godine do svoje smrti. Imao je naslov opata sv. Dimitrija. Bio je sudionikom narodnog preporoda. U "Zori dalmatinskoj" Ante Kuzmanića i "Danici" Ljudevita Gaja je bio suradnik (pjesme, povijesne rasprave), ali i u ostalim hrvatskim tiskovinama.

Od 2010. godine Društvo književnika Vojvodine dodjeljuje nagradu za najbolju knjigu na hrvatskom jeziku koja nosi ime Ilije Okrugića Srijemca. Utemeljena je na poticaj hrvatskog književnika Petka Vojnića Purčara[1]. Ilija Okrugić-Srijemac autor je stihova vrlo poznate i često izvođene domoljubne pjesme, umjetničke popijevke "Domovini i ljubavi" koju je za glas i glasovir skladao Ivan Zajc.

Djela
(popis nepotpun)

Glasinke, priredila i pogovorila prof. dr. sc. Jasna Melvinger, NIU Hrvatska riječ, 2007. str. 168
Tri povijesne drame (Miroslava iz 1853., Varadinka Mara iz 1887. i Petar Dojčin, varadinski ban iz 1891.), priredila i pogovorila Jasna Melvinger, NIU Hrvatska riječ, 2007., str. 345
Lirika, poezija, 2007.
Šaljive poeme (Bucanijada, Varošijada, Varadinijada, Pantina družina i Na Ilijin rođendan), priredila i predgovorila prof. dr. sc. Jasna Melvinger, NIU Hrvatska riječ, 2010.
Izvori

Илија Округић Сремац (Сремски Карловци, 30. април/12. мај 1827 — Петроварадин, 18/30. мај 1897) је био српски католички свештеник[1] и књижевник, пореклом из Срема.


Садржај
1 Биографија
2 Дела
3 Галерија
4 Референце
5 Литература
Биографија

Илустрација Илије Округића Сремца са својеручним потписом из Албума заслужних Хрвата 19. стољећа.
Родио се у Сремским Карловцима 30. априла/12. маја 1827. године. Основну школу и гимназију учио је у месту свог рођења. Школски другови у гимназији били су му Бранко Радичевић, Милош Димитријевић (доцније председник Матице српске) и Јулије Радишић. Богословију је изучио у католичком семинару у Ђакову и Загребу. Заређен је за свештеника у Ђакову 1850. године. Био је капелан и жупник у различитим местима ђаковачке бискупије. Прву службу служио је у Сремским Карловцима, где је на дуже време остао капелан. Године 1859. постао је парох (жупник) у Сарвашу код Осијека, а после тога у Левањској вароши код Ђакова. Године 1867. дошао је за пароха у Петроварадину, и на том месту остао све до своје смрти. Дана 10/23

Uslovi prodaje prodavca

  • Plaćanje Tekući račun (pre slanja), Lično
  • Slanje Lično preuzimanje, Pošta

Prodavac

tasicmarko
tasicmarko (7.605)

99,92% pozitivnih ocena u poslednjih 12 meseci

36.916 pozitivnih ocena

Leskovac, Jablanički okrug, Srbija

Svi predmeti prodavca
Predmet: 97994569