Detalji predmeta

• Stanje Polovno

THEODOR PLIEVIER

MOSKVA / STALJINGRAD / BERLIN

Pogovor - Vojmir Kljaković

Prevod - Emina Đerasimović, Leo Držić, Sonja Đerasimović

Izdavač - Globus, Zagreb

Godina - 1978

334 + 224 + 270 + 176 + 214 + 176 strana

21 cm

Edicija - Ratni romani

Povez - Tvrd

Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja


"MOSKVA
22. lipnja 1941. godine trupe nacionalsocijalističke Njemačke krenule se u širini od 3000 kilometara na najveći ratni pohod sviju vremena, u osvajanje prostranih područja Sovjetskog Saveza, s namjerom da što prije dopru do Moskve i osvoje je prije početka zime. To bi - prema Hitlerovu mišljenju - dovelo do kapitulacije SSSR-a, a ta golema država postala bi kolonijom Trećeg Reicha. Potpomognute snažnim zrakoplovstvom, njemačke tenkovske divizije nezadrživo su osvajale gradove i sela, zarobljavajući sovjetske vojnike u golemim masama. Nagao prodor Nijemaca ne može se tumačiti samo njihovom nadmoći i boljim strateškim potezima. I druge okolnosti su uvjetovale da se Crvena armija morala u neredu povlačiti, da su zatajile obrambe- na efikasnost i borbena motiviranost. Sovjetski Savez je nekoliko godina prije rata okrutnim Staljinovim čistkama bio doveden u stanje poluparaliziranosti, dok su najsposobniji komandanti Crvene armije završili ili pod plotunima tajne policije ili u logorima za političke zatočenike. Osim toga, pokazalo se da su i Staljinove strateške koncepcije bile pogrešne, vojne jedinice nisu imale dovoljno goriva i municije za svoja oruđa i oružja, a kad bi hrabri branitelji potrošili ono što su imali, bili su osuđeni na propast. Stravična je sudbina komandanta takvih jedinica koje se jednostavno nisu više imale čime boriti: mala delegacija sastavljena od enkavedeovaca donosila je zapovjedniku smrtnu presudu zbog »veleizdaje i napuštanja borbenog mjesta«, a smrtna kazna bila je smjesta izvršavana bez mogućnosti priziva i dokazivanja stvarnog stanja i uzroka. Te tragičrezonance našle su obilno mjesta u Plievierovoj prvoj knjizi ratne trilogije > > Moskvi«. Uz to, talentom vrsna pisca, autor je sugestivno prikazao i golema gibanja masa, kako njemačkih zavojevača, tako i sovjetskih ljudi u povlačenju, lapidarno iznoseći obilje ljudskih sudbina i dramatskih preokreta zbog strahota što ih je donio rat. S druge strane, oslikavajući nevolje mnogih njemačkih oficira i vojnika, Plievier je prikazao sličnost postupka na suprotnoj strani: Hitlerova suluda naređenja bila su smrt za tisuće i tisuće ne samo sovjetskih ljudi nego i vlastitih vojnika. U tom ratu ni za jednog diktatora ljudski životi ne znače ništa, bitno je ispunjavanje njihove volje, njihovih zamisli. Rat donosi podjednako zlo napadnutima kao i napadačima, dehumanizira, uništava egzistencije.

STALJINGRAD
Nakon propasti ideje o munjevitoj pobjedi, Hitler se u proljeće 1942. godine usmjerio na osvajanje juga evropskog dijela SSSR-a, težeći da zadobije žitorodna i naftonosna polja Kubana i Kavkaza. Do preokreta u ratu došlo je potkraj iste godine, kad se 6. njemačka armija našla zatvorena u čvrstom obruču oko Staljingrada. Zaokupljen idejom o univerzalnoj tragediji zbog rata, Plievier se svojim opisima najviše i zadržava ondje gdje je najviše patnje, jada, umiranja: među opkoljenim Nijemcima. Istodobno secira i duševno raspoloženje i očaj njemačkih oficira i vojnika, duboko ogorčenih zbog neljudskih naređenja vrhovne komande da moraju na tom komadu zemlje ustrajati i ginuti, ali ipak nitko od njih nije u stanju da tu svoju pobunu pretvori u akciju; okovani sponama tradicije i discipline, deseci tisuća ljudi ginu zato što su pravila vojničkog ponašanja jača od nagona za održavanjem, a subordinacija moćnija od bilo kakve logike. Čovjek je sićušna brojka, potpuno nevažna i relevantna za bilo koga. Po snazi i uvjerljivosti opisa stradanja, duge agonije, duševne klonulosti i fizičkog uništavanja, »Staljingrad« dosiže vrhove ratnog romana svjetskoj književnosti.

BERLIN
Proljetni mjeseci 1945. godine naglo su izmijenili sliku ratišta, a ratne operacije prenijeli su u njemačku prijestolnicu. Usred gomila ruševina gibaju se i sudaraju ljudske mase, vojnici i građani, izbezumljeni Nijemci bježe ne znajući ni sami kamo, a spoznaja o izgubljenom ratu ništavna je prema brizi za vlastitu sudbinu. Tražeći najjače dramske akcente među poraženima, autor nas vodi od jednog podruma do drugoga, od bunkera do bunkera. Legija beskućnika čeka da ratni vihor projuri iznad njihovih glava, da počne živjeti u miru, vjerujući da će naći riječ razumijevanja s pobjednicima. Rat još traje, ali, začudo, u susretu pobjedničkih vojnika s civilima, nema smrti, nema samovoljnih ubojstava. Novi život nije lagan, ali već pokazuje svoje konture i nove odnose. Kraj rata je samo jedna etapa, mnogo je presudnije kakve će forme sutra poprimiti taj novi život, kako će biti uklonjeni strahovi, nepovjere- nje, mržnja. Gradirajući izvanrednim scenama svoju osnovnu tezu, pisac na kraju romana nedvojbeno upućuje poruku: prijateljstvo među narodima i pojedincima, bez obzira na njihove idejne ili političke stavove, moguće je uz uzajamno poštovanje stavova i ljudskog dostojanstva."


Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.

Teodor Plivije Otto Richard Moscow Stalingrad