U ponedeljak 21. 9. u periodu od 7h do 8h biće izvođeni planirani radovi na sajtu, zbog čega sajt može biti privremeno nedostupan. Aukcije koje se završavaju u tom periodu biće produžene za 24h.
Godina izdanja: 1962
Jezik: Srpski
Autor: Strani
TRAVNIČKA HRONIKA -KONSULSKA VREMENA - Ivo Andrić
Zagreb 1962 god, 479 str,
Meki povez
Jedno od najsloženijih i najznačajnijih dela Ive Andrića, roman koji spaja istoriju, psihologiju i duboko razumevanje balkanskog duha. Travnička hronika nije samo roman — to je ogledalo jednog vremena, raskršća carstava i vera, političkih igara i ljudskih slabosti. U malom bosanskom mestu pod osmanskom vlašću, Andrić postavlja diplomatsku pozornicu gde se sreću francuski i austrijski konzuli, turski veziri, derviši, trgovci, mudraci i šarlatani. Ali ispod te političke površine, ovaj roman zaranja mnogo dublje — u unutrašnji svet ljudi koji pokušavaju da prežive, da razumeju druge, i da ne izgube sebe.
Atmosfera Travnika postaje simbol sveta u kojem se sve prelama — vera, jezik, čast, identitet. Andrićev stil je miran, promišljen, prožet ironijom i saosećanjem. Svaka rečenica gradi svet pun tenzije, tišine i sudbinske neizvesnosti.
Roman je neprolazna slika Balkana i univerzalna priča o ljudskoj nemoći pred tokovima istorije. Travnička hronika je remek-delo koje ne zastareva — jer svet koji prikazuje, na neki način, nikada nije nestao.
Istorijski roman `Travnička hronika` nastajao je u periodu Drugog svetskog rata zajedno sa još dva velika Andrićeva romana, `Na Drini ćuprija` i `Gospođica`. Za razliku od romana `Na Drini ćuprija`, za koji je Andrić dobio i Nobelovu nagradu za književnost 1961. godine,
`Travnička hronika` je stvarana na osnovu bogate dokumentarne građe iz istorije civilizacije, autentičnih spisa o istorijskim ličnostima i etnologije. Radnja u romanu pokriva ukupno 7 godina stranih konzula u vezirskom gradu Travniku. `Travnička hronika` oslikava sudar četiri sveta, različitog nasleđa, kulture i vere koji zapravo nemaju ni najmanje volje ni želje da se međusobno razumeju i sažive. U epicentru svega toga je četvrti svet obična raja iz tadašnje Bosne koja spaja ove svetove na jedan surov način, nikome zapravo nije stalo do čoveka i do onoga što danas nazivamo ljudskim dostojanstvom. Taj, na oko, visoki svet intriga i spletaka, političkih dogovora i mešetarenja je samo još jedan vid circulus vitiosus-a istorije večite potrebe za osvajanjem.