Detalji predmeta

• Stanje Nekorišćeno

Cena knjige bitno smanjena
Povez . mek
Broj strana 109
Ova knjiga zaslužuje pažnju i pozitivne kritike prije svega zato što predstavlja jedan snažno angažovan antiratni podsjetnik na izbjegličku muku, na zaboravljenu sirotinjsku kolonu, na nevolju od koje je, čini se, i Bog digao ruke. Bez imalo uljepšavanja i idealizacije, često svojstvenih književnosti posvećenoj djeci, naturalističkim rafinmanom reklo bi se, Dakić bilježi i književno oblikuje svoja sjećanja. Knjigu „Petodinarkeˮ odlikuju pripovjedačko višeglasje i vješto organizovan autoreferencijalan tekst. U njoj se dodiruju i prepliću različite sudbine, priče i ispovijesti. Teku doslovno iz nekoliko rukavaca, kao prema Dunavu, i slivaju prema Željku Niševiću i njegovoj životnoj priči, njegovom diskretnom herojstvu. Teku poput pojedinačnih izbjegličkih sudbina koje su se slile u neizbrisivu kolonu magistralnog puta novije istorije. Dakić nije pisac pobjeda, patetike i izvrsnosti, jednako kao što njegov glavni junak, ćutljivi neznajša Željko Nišević, jeste sasvim običan dječak, iz sasvim obične, izbjegličke sirotinjske porodice, a opet heroj. Drugačijih, porodica ali i heroja, kao da i nije bilo u tim izbjegličkim kolonama: o drugačijima, na bilo koji način izvrsnima, Dakić kao da i odbija pisati.
„Petodinarkeˮ je zadovoljstvo čitati i zbog detaljnog opisa i nadahnutog presjeka života ovog malog, no istorijski i geografski nimalo beznačajnog mjesta. Zbog delikatnih emocija, živih i sadržajnih uspomena, nostalgije i melanholije, humora na sopstveni i tuđ račun, ukratko zbog svega onoga čime je autor, na isti način, načinio i daljsko tkanje svoje prve, nazovimo je tako, autofikcije.- Saša Šmulja