Božin Pavlovski ˝Hotel Duva˝
Stanovnici manjih, nerazvijenih zemalja, na čijem se tlu često ratuje, koje imaju nesređenu političku, ekonomsku i društvenu situaciju, kao da su osuđeni da traže bolje mjesto pod suncem. Iz brojnih porodica članovi odlaze, nekad odlazi cijela generacija koja na neki način budu `izgubljena`, negdje se pokušava snaći.
Traže bolje za svoje dijete. Dijete odrasta u svijetu koji je sada njegova domovina, sa većim ili manjim osjećajem za porijeklo, korijene roditelja, samo oca ili samo majke. U nekom dalekom gradu, selu, neki djed, baka, nena, ljube sliku unučeta koje nikad nisu vidjeli, pričaju sa slikama djece koje ostaju za života željni.
Sele u potrazi za boljim poslovima i oni iz razvijenih zemalja ali rijetko mijenjaju zemlju, još rjeđe kontinent. Ne moraju učiti strani jezik, ne znaju šta znači osjećaj da si potpuni stranac kao i osjećaj da pored svega postignutog neka karika uvijek nedostaje za spokoj duše.
O tome i drugim situacijama i razmišljanjima junaka knjige `Hotel Duva` piše makedonski pisac Božin Pavlovski.
Iz nekih makendonskih sela su masovno odlazili, kako su govorili, na pačalbu. Godinama boravili na raznim brodovima, u neobičnim zemljama. Neki se nikada nisu ni vratili a oni koji jesu, rijetko su pronalazili mir. U stalnom poređenju `ovoga i onoga` prolazio im je život.
Glavni junaci su mladi ljudi, radnja se dešava u Makedoniji, priča ima zanimljiv zaplet i neočekivan rasplet.