Detalji predmeta

• Stanje Polovno

Rikna oštećena pri vrhu
Наслов Zlatko Šulentić / Željko Grum ; [fotografije Nino Vranić, Mitja Koman ; prijevod na francuski Khedidja Mahdi-Bolfek, prijevod na engleski Gregor Mc Gregor]
Врста грађе каталог
Језик хрватски, француски, енглески
Година 1974
Издавање и производња Zagreb : Moderna galerija : Grafički zavod Hrvatske, 1974 (Zagreb : Grafički zavod Hrvatske)
Физички опис 144 str. : ilustr. ; 24 cm
Други аутори - особа Koman, Mitja
Zlatko Šulentić (Glina, 16. mart 1893 – Zagreb, 8. jul 1971) bio je hrvatski slikar, važna figura druge generacije hrvatskog modernizma, autor niza ikoničnih dela sa ličnim likovnom stilom. Savremeni umetnik, koji je na kraju šezdesetih bio majstor ekspresivne boje i prikaza dubinski sadržaj u ljudskim, slikarskim komunikacijama, izraženih kroz pokrete rukama i glavom ili drugih delova tela koji izražavaju neku misao, ili osećaj.[1]

Zlatko Šulentić
Датум рођења
21. mart 1893.
Место рођења
Glina
Austrougarska
Датум смрти
8. јул 1971. (77/78 год.)
Место смрти
Zagreb
SFRJ
Sadržaj
Život i karijera
Uredi
Rođenje u Glini 16. marta 1893. godine. Studirao je slikarstvo na Akademiji u Minhenu (1911–1914). Dugo godina radio je kao likovni pedagog u srednjim školama u Petrinji i na Sušaku, a potom na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti (1938–1971).[1]

Preminuo je 16. jula 1971. godine u Zagrebu u 78 godini života.[1]

Likovno stvaralaštvo
Uredi
Slikom iz studentskih dana Kasna jesen (1913), naslikanom slobodnim potezima četkice i kontrastnim tonovima, Zlatko Šulentić se prvi put predstavio kao slikar izrazitog kolorizma, koji je najbvolje uočljiv na modeliranim i psihološki produbljenim portretima (npr. Portret dr. Žanića, 1913; Čovjek s crvenom bradom, 1916; Portret dr. Stjepana Pelca, 1917; Portret Nikole Matanića, 1922; Portret arhitekta Pičmana, 1926) nastalimpod uticajem ekspresionizma.[2]

U stvaranju sopstvenog stilskog izraza kratko je bio pod uticajem sezanizma i kubizma. U delima iz tog perioda na Šulentićevim slikama se nazire u prozračnosti i lakoći zatvorenih oblika i njegovom remek-delu Place du Tertre (1930).

U bogatom kolorizmu i istančanoh harmoniji nastao je Đulentićev ciklusu ulja, crteža i akvarela iz Španije i Alžira (1920–1921).

Od kraja 1930-ih u pejzažima, mrtvim prirodama, portretima i aktovima Zlatko Šulentić je ostvario jak koloristički intimizam sa gotoovo vidljivom ekspresionističkom žestinom.

U njegovu se opusu izmjenjuju i prožimaju čvrstoća oblik i koloristička razigranost kojom se približio lirskoj apstrakciji u delima Bačun, 1943; Moj vrt, 1957; Plješivički vinogradi, 1966; Ljubice, 1968.[1]

U posljednjoj deceniji života slikao je i biblijske kompozicije, od kojih se neke nalaze u crkvi i samostanu Svetog Franje Ksaverskoga u Zagrebu.

Objavio knjigu uspomena s putovanja po Španiji, Africi i Južnoj Americi Ljudi, krajevi i beskraj (1971) i u njoj prikazao i dokumentacija o istraživačima braći M. i S. Seljanu.[1]

Likovna dela
Uredi
Kasna Jesen , 1913
Autoportret , 1915
Iz Maksimira, 1915
Čovjek s crvenom bradom, 1916
Portret dr Stjepana Pelca, 1917
Primorska ulica, 1918
Tunis, 1920
Moj otac, 1925
Portret arh. Pičmana, 1926
Autoportret, 1929
Place du Tertre, 1930
Banka, 1932
Djevojčica sa šeširom, 1934
S. Giovanni i Paolo,Venecija, 1935
Samoborski kraj, 1938
Podne, 1939
Portret Andreje Wendler-Vojta, 1946
Vrbnik, 1947
Sv. Donat, 1949
Iza kazališta I, 1952
Fontana di Trevi, 1957
Ante, 1958
Pogled sa đipana, 1962
Đipan Fields (Đipansko polje), 1962
Autoportret, 1963
Sto stuba, 1964
Plješivički vinogradi II, 1966
Staru svjetiljku, 1966
Đipanski bor, 1967
Ampirsku uru, 1968
Silba, 1968
Napuštena barka, 1969
Dijete, 1970
Raspeće, 1971
Izložbe
Uredi
Samostalne izložbe
2011. — Retrospektivna izložba, Umetnički paviljon Zagreb.[2]
2010. — Slike Zlatka Šulentića, Galerija „Ulrich”, Zagreb
2006. — Zlatko Šulentić: Portreti, „Adris Gallery”, Rovinj
1969. — Slike Zlatka Šulentića, Štrosmajerova galerija, Zagreb
Grupne izložbe
2006. — Hrvatska kolekcija slika - Museum of Contemporary Art Skopje, Skopje
Priznanja
Uredi
Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor” za životno Delo (1969).[1]

Zbirke
Uredi
Radovi Zlatko Šulentić dana se mogu naći u sledećim javnim zbirkama:

Muzej savremene umjetnosti, Zagreb
Moderna galerija, Zagreb
Strosmajerova galerija starih majstora, Zagreb
Muzej savremene umetnosti, Beograd
Muzej savremene umetnosti, Skoplje
Pored navedenih zbirki, više od stotinu slikarovih skica i studija u tehnici gvaša, tuša i olovke sačuvano je do danas u raznim crkvenim i samostanskim zbirkama u Hrvatskoj, a dvadesetak i u Hercegovini.[1]

Izvori
Uredi
„Šulentić, Zlatko, Hrvatska enciklopedija”. Приступљено 7. 5. 2020.
Radovan Vuković, Zlatko Šulentić, 2011, Umetnički paviljon u Zagrebu
Literatura
Uredi
Zlatko Šulentić by Mladen Pejaković. Monografija. Publisher:Art studio Azinović; ISBN 978-953-6271-70-2
Zlatko Šulentić - Tragom onostranog i svetog (Zlatko Šulentić - On the Trail of the Transcendental and the Sacred) by Ivanka Reberski. Monografija. Publisher: Požeška biskupija, 2009. ISBN 978-953-7647-04-9
Spoljašnje veze
Uredi
Slika Zlatka Šulentića "Posljednja večera" na Ksaveru
Vranić, Nino
Mahdi-Bolfek, Khedidja
Gregor, Mc Gregor
Збирка ǂBiblioteka ǂModerna Hrvatska umjetnost ; 1
ISBN (Karton)
Напомене Deo teksta uporedo na hrv., franc. i engl. jeziku
Biografija: str. 111-116
Summary ; Résumé
Bibliografija: str. 138-141
Registri.
Предметне одреднице Шулентић, Златко, 1893-1971 -- Репродукције -- Изложбени каталози
УДК 75.071.1:929 Шулентић З.(083.824)
O slikaru:
Hrvatski slikar Zlatko Šulentić bio je slikar ugođaja, pejsažist i portretist. Počeo je slikati u ranoj mladosti začudnom kvalitetom i senzibilnošću, koja je svojstvena njegovu kasnijem radu. Odlučujući susret za rano umjetnikovo razdoblje bio je susret sa slikama Miroslava Kraljevića i modernijim shvaćanjima umjetnosti.