Detalji predmeta

• Stanje Polovno

NOVA SRPSKA POLITIČKA PETNAEST GODINA DEJTONSKOG SPORAZUMA I BUDUĆNOST REPUBLIKE SRPSKE
posebno izdanje
Beograd, 2011.
221 strana, udžbenički format.

Svetozar Stojanović, Rajko Kuzmanović, Milorad Dodik, Đuro Kovačević, Nenad Kecmanocvić, Bogdana Koljević, Nada Milićević, Đorđe Vukadinović, Trivo Inđić, Dušan Zupan, Dobrica Ćosić, Čedomir Antić, Obrad Kesić, Slavko Mitrović, Vojislav Mitić, Branko Balj, Željko Vujadinović, Slobodan Nagradić, Slobodan Samardžić, Radmila Nakarada, Aleksa Buha, Đorđe Vuković..
Dejtonski sporazum
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigacijuIdi na pretragu
Question book-new.svg
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Puno ime:
{{{slika_alt}}}
Sjede sa lijeva na desno: Slobodan Milošević, Alija Izetbegović i Franjo Tuđman parafiraju Dejtonski mirovni sporazum u vojnoj zračnoj luci Right-Paterson 21. novembra 1995.
Izrađen 10. august 1995.
Potpisan 14. decembar 1995.
Strane
Republika Bosna i Hercegovina
Hrvatska Republika Hrvatska
Srbija i Crna Gora Savezna Republika Jugoslavija
Svjedočili:
Sjedinjene Američke Države
Francuska
Ujedinjeno Kraljevstvo
Njemačka
Rusija
Evropska unija [1]
Potpisnici
Republika Bosna i Hercegovina Alija Izetbegović
Hrvatska Franjo Tuđman
Srbija i Crna Gora Slobodan Milošević
Sjedinjene Američke Države Bill Clinton
Francuska Jacques Chirac
Ujedinjeno Kraljevstvo John Major
Njemačka Helmut Kohl
Rusija Viktor Černomirdin
Jezik bosanski, hrvatski, engleski i srpski [2]

Mapa podjele BIH prema sporazumu
Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, također poznat i kao Dejtonski sporazum, Dejtonski mirovni sporazum ili Dejton, pravni je akt sporazumnog karaktera parafiran u vojnoj zračnoj luci Right-Paterson kod Daytona, u američkoj državi Ohio, da bi se zvanično prekinuo Rat u Bosni i Hercegovini, koji je trajao od 1992. do 1995. Sporazum se naročito bavio budućim upravnim i ustavnim uređenjem Bosne i Hercegovine.

Konferencija je trajala od 1. novembra do 21. novembra 1995. godine. Glavni učesnici su bili bosanski predsjednik Alija Izetbegović, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, te glavni američki posrednik Richard Holbrooke i general Wesley Clark. Sporazum je zvanično potpisan u Parizu 14. decembra. Sadašnja administrativna podjela Bosne i Hercegovine i sastav vlade bili su neki od rezultata dogovora.[3]


Sadržaj
1 Proces
2 Kontroverze
3 Dejtonski sporazum danas
4 Također pogledajte
5 Reference
6 Vanjski linkovi
Proces
Dejtonski sporazum je bio kulminacija tzv. šatl (Shuttle) diplomatije koju je odpočeo Richard Holbrooke sa svojim timom pod pokroviteljstvom SAD-a. Šatl se sastojao od posredničke diplomatije između zaraćenih strana. Jednostavnije gledano kontakt grupa šatl diplomatije je igrala ulogu kurira i moderatora koji su proslijeđivali i moderirali zahtjeve zaraćenih strana.

Mnoge osnove i preduslovi Dejtonskog sporazuma započeli su zapravo šatl diplomatijom još godinu dana prije završne konferencije. Jedan od najosnovnijih principa na kojima je Dejtonski sporazum bio zasnovan je bila podjela Bosne i Hercegovine po ključu 51-49 (51% teritorije Federaciji BiH i 49% Republici Srpskoj) koji je usaglasila tzv. kontakt grupa.

Ipak pored mnogih usaglašnih dijelova sporazuma Dejtonski sporazum je djelovao da usaglasi dogovor o problematičnim pitanjima neke od kojih su bile

Pravne i državne nagodbe:

Priznanje Bosne i Hercegovine od strane susjednih država
Sastav vlade
Podjela vlasti između države i entiteta
Institucije
Glasanje i povratak izbjeglica
Teritorijalne nagodbe:

Status i samoodrživa deblokada Sarajeva
Goražde koridor
Posavska teritorija
Brčko koridor
Zapadna Slavonija
Iako su mnoge stvari bile dogovorene, Dejtonski sporazum je bio proglašen neuspjelim pola sata prije zatvaranja konferencije pošto bosanska strana nije htjela da prihvati finalnu nagodbu. Sporazum je ipak uspio nakon što je zadnjem momentu donesena odluka da će se arbitraža u vezi sa brčanskim koridorom odraditi u naknadnom periodu.

Kontroverze
[icon]
Ovaj odlomak potrebno je proširiti.
Dejtonski sporazum danas
Dejtonski mirovni sporazum danas je po mnogima prevaziđen i kritiziraju ga uglavnom sve tri bosanske strane, mada se službena srpska politika iz Banja Luke protivi njegovoj promjeni, videći u njima rušenje Republike Srpske, koja je kao pojam sporazumom i formalno potvrđena. U svakodnevnom praktičnom životu savremene Bosne 21. vijeka vidljivo je da Dejtonski sporazum spriječava svaki imalo smjeliji i življi napredak zemlje u pravcu reintegracije i rekonstrukcije građanskog društva, kakvo je Bosna znala do 1992. godine, a Dejton se djelimično pokazuje i kao smetnja na putu Bosne i Hercegovine ka euroatlantskim integracijama, koji predviđa efikasniji, jednostavniji i transparentniji upravni aparat, kojeg Bosna i Hercegovina, sastavljena od dva entiteta i jednog distrikta, odnosno desetak kantona na daljnjem nivou vlasti, nikako nema. Nekoliko internacionalnih konferencija zadnjih godina pokazalo je neodrživost promjene Dejtona, koja se kao težak, mučan, ali i efikasan proces već dešava na djelu u zemlji, čime će Bosna i Hercegovina jednog dana preći iz tzv. Dejtonske u tzv. Briselsku fazu, fazu aktivnih euroatlantskih integracija.

Također pogledajte
Vašingtonski sporazum
Reference
"Summary of the Dayton Peace Agreement on Bosnia-Herzegovina". 30. 11. 1995.
"Opci okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini" (PDF). mup.ks.gov.ba. 30. 11. 1995.
"Dejtonski sporazum". Dayton Accords. State Department (DOS). 30. 3. 1996.
Vanjski linkovi
Logo Wikicitata
Wikicitati imaju citate vezane za: Dejtonski sporazum
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Dejtonski sporazum
Opći okvirni Sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (en)
Opći okvirni Sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (bs)