Detalji predmeta

• Stanje Polovno

Opis
Katalog izložbe “Dvanaest hrvatskih medaljera” u povodu 60. obljetnice Hrvatskog numizmatičkog društva, održane u Muzejskom prostoru na Jezuitskom trgu u Zagrebu, od 12.11. do 25.12.1988. godine.

UVEZ : MEKI

BROJ STRANICA : 72

JEZIK I PISMO : LATINICA

JEZIK : HRVATSKI

GODINA IZDANJA : 1988

IZDAVAČ : MGC

ŠIFRA : K17242

UMJETNOST MEDALJE U PRIOBALNOJ HRVATSKOJ
OD 15. STOLJECA DO 1818.
UDK 737.2 (497.5) " 14/18"
lzvorni znanstveni rad
!van Mirnik
Arheoloski muzej u Zagrebu
Ivan Mirnik
Autor u kratkim crtama daje pregl ed
razvitka umj etnosti medalje na podrucju priobalne Hrvatske od 15. st. do druge austrijske
dominacije. Materijal je grupiran u sljedece
skupine: Istra, Mletacka Dalmacija, Dubrovnik, Napoleonovo doba, Prva austrijska vlast,
svetacke medaljice. Sam katalog sad rzi 52
komada medalja, poznatih bilo iz zbirki, bilo iz
strucne literature.
Posvecujuci od svega srca ovaj kratki pregled medalja i medaljerstva u
jadranskoj Hrvatskoj I. Petricioliju, ze lio bih napomenuti da umjetnost medalje u
Istri i Dalmaciji, osobito ona prohujalih stoljeca, nije do sada nikada bila
sagledana u cijelosti, nego se opisi pojedinih medalja moraju traziti u brojnim
publikacijama, od kojih su mnoge vrlo stare i rijetke. Neke od medalja radovi su
talentiranih umjetnika, druge spretnih obrtnika i ne pokazuju nego samo natpise,
trece pak nemaju nikakve umjetnicke vrijednosti, ali zato veliku povijesnu i kulturno-povijesnu vrijednost. Na nekima od njih sacuvani su nam i portreti nasih
znamenitih ljudi.
I. ISTRA POD MLET ACKOM VLASTI
Medu najstarijim istarskim medaljama nalazi se jedna slabo poznata s
portretom Firentinca Francesca Biondi (t 29.III.1448; Eubel 1898: 300-301)
justinopolitanskoga tj. koparskog (1428-1448), a prije rapskog (1423-1428)
biskupa, nastala god. 1448. prigodom njegove smrti. Njena autora na zalost ne
poznajemo, ali nije rijec o nekom znacajnom umjetniku. Ostale istarske medalje
vrijedne spomena bile bi npr. pomalo gruba broncana spomenica, lijevana 1693.
za sedmeroclano tijelo za raspodjelu sijena u Puli, i isto tako mala lijevana
broncana medaljica iz rimske kovnice, nastala u povodu obnove crkve sv.
Eufemije u Rovinju 1756. Tu je takoder i skromna medalja koju je Porec
darovao svom zadnjem mletackome knezu Gerolamu Badoeru (1795-1797).
361
11. MEDALJA U DALMACIJI
Kad je rijec o dalmatinskim medaljama, moramo spomenuti dva velika
imena renesanse, medu najsjajnijima umjetnosti medalja. Paolo de Ragusa ili
Pavao Dubrovcanin (de Ragusio, Pavko Antojevic; roden u Dubrovniku oko
1420, umro oko 1479), autor je razmjerno malog broja medalja, s nalicjem
inspiriranim rimskim novcem. U stvari izradio je portrete dvojice kndeva,
Alfonsa V. Aragonskog, kralja Napulja (1394-1458) oko 1451, s tri razlicita
nalicja i u dvije verzije Federika di Montefeltro (HILL 1930, br. 45-47;
RESET AR 1925: 307; MIMIC A 1994: 400). Pavlov stil i njegovo umijece
toliko su izvrsni, da se ubraja medu najbolje medaljere 15. st.
Pavao Dubrovcanin, Medalja Alfonsa V. Aragonskog ( 1394-1458), oko 1451.
Drugi je umjetnik bio prvorazredni kipar Francesco Laurana Schiavone,
odnosno Franjo Vranjanin (roden u Vrani oko 1420, umro u Avignonu, 1502; cf.
ROLFS 1907; KRUFT 1995). Devet njegovih medalja s potretima s dvorova
Renata Anzuvinskog i Luja XL datirano je u sezdesete godine 15. st. i ures je
malobrojnih numizmatickih kabineta.
Franjo Vranjanin (Francesco Laurana), Medalja Renata Anzuvinskog (oko 1460.)
362

)
~
Franjo Yranjanin (Francesco Laurana), Medalja Jeana Lotarinskog
Kad je vec rijec o znamenitim Dalmatincima izvan domovine, ovjekovjecenim na medaljama, sjetimo se dvojice Korculanina i jednog Sibencanina.
Jedan od njih bio je Jacobus Banisius (Banicevic, de Bannissis, Bannisius; roden
u Korculi 1466, umro u Trentu, 1532; BERGMANN 1858; 1-5), svecenik i
pravnik, tajni savjetnik dvojice careva Maksimilijana I. (1493-1519) i Karla V.
(1519-1556), a visoko su ga cijenili i pape Julije II. (1503 -1513), Leon X.
(1513-1521) i Klement VII. (1523-1534). Baniceviceva medalja postoji u srebru
i bronci, autor joj je neki vrlo dobri njemacki medaljer (oko 1519). Drugi znameniti Korculanin bio je Francesco Niconizio (Frano Nigretic; roden u Korculi
1501, umro u Rimu 1549), isto tako jedan od glasovitih pravnika svoga vremena
i tajnik Sigismunda I., kralja Poljske (1506-1548). Nigreticev se lik sacuvao na
velikoj medalji vrsnoga Giulia della Torre (1480-1540). Ucenjak i diplomat
Antun Vrancic (Antonio Veranzio, Wranczy; roden u Sibeniku 1504, umro u
Eperjesu u Ugarskoj 1573; BERGMANN 1858; 81-109), bio je cak ostrogonskim nadbiskupom, Primasom Hungariae i potkraljem U garske, a poslije smrti je
Medalja Jakova Banicevica (Jacobus Banisius) (1466-1532), oko 1519.
363
Antonio Abondio (1538-1591): Antun Vrancic (1504-1573), 1569.- kat. br. 7
uvrsten i u kardinalski zbor. Njega je portretirao ni manje ni vi se ne go virtuozni
dvorski medaljer i keroplasticar Antono Abondio Mladi (Milano, 1538 -Bee,
1591) na prekrasnoj medalji 1569. Jos jedan Dalmatinae prikazan na medalji bio
je Trifone Gabriel (umro 1549), mletacki patrieij (ARMAND Il/1883: 126, br.
10; PATRIGNANI 1932a: 23).
Vrijeme je da nakon sedamdeset godina ili vise pocnemo drugim ocima
objektivnije promatrati mletacku upravu u Dalmaeiji, osobito onu iz vremena
kad su prestale bune, a mletacka je uprava presla u rutinu, uljudnost i medusobno postovanje, pa sve dok korzikanski uzurpator nije unistio obje casne i drevne
jadranske republike. Odredeni broj medalja dalmatinskih magistrata iz 17. i 18.
st. najcesce nemaju neku osobitu umjetnicku vrijednost, buduci da su ih
izradivali skromniji zlatari ili srebrnari, prema zeljama domaceg plemstva koje
je htjelo na taj nacin pocastiti providura ili kneza na odlasku i zahvaliti mu na
njegovom skoro uvijek dobro opravljenom zadatku: »dopo un savio, paterna e
giusto governo«. Povijesna i kulturno-povijesna vrijednost ovih medalja mnogo
je veca. Veliki broj ovakvih medalja posjedovao je Constantion Cumano u Trstu
(KUNZ 1867: 10-11), a brojne se cuvaju i u Museo Correr u Veneeiji.
U samoj se Dalmaeiji najranijom medaljom smatra ona nastala 1600. za
prokuratore rake sv. Sime (Proeuratori dell' Area di S. Simeone di Zara)- na
lieu je prikazano procelje erkve sv. Sime, a nalicje nas podsjeca na neke od
muranskih osela, s dva grba magistrata (Archivio storico per la Dalmazia,
12/1932, 73 13-26: 83). Medu bolje dalmatinske medalje ubraja se ona iz Rima,
iskovana za pontifikata velikoga pape Inoeenta XI. Odesealchi (1676-1689) u
povodu oslobadanja Hereeg-Novog (Castelnuovo) od strane mletacke vojske
1687. I Seuola Dalmata u Veneeiji posjedovala je vlastite zlatne i srebrne
medaljiee, vrijedne 2 eekina, 30 i 15 solada, iskovane u mletackoj kovniei 1692.
i u 18. st., s likovima sv. Jurja i sv. Tripuna (CNI VI: 447, br. 1-4).
Navedimo i neke od opCih providura (provveditori generali) Dalmacije i
Albanije, kojima su predane ovakve medalje: Catterino Corner (1663-1667),
Sebastiano Vendramin (-1731), Giorgio Grimani (1731-1734), te Giaeomo
Gradenigo (1773-1776).
364
Isplatilo bi se dobro prouciti arhive i ustanoviti tko su u stvari bili ti
domaci umjetnici ili obrtnici, zlatari ili srebrnari. Spretni Anton Schabel (roden
1725, umro oko 1806) isprvaje radio u Becu (1755-1765) a potom u mletackoj
kovnici ( 1766-1805), a autor je skromne meda1je narucene kad je za duzda Paola
Reniera (1779-1789) prestala kuga u Dalmaciji 1784. Camillo Giacomazzi,
tajnik opceg providura Angela Dieda (1789-1792) dobio je od paskih patricija
medalju, isto kao i Gerolamo Badoer, podesta u Porecu (1795-1797), Marino
Badoer (1774-1777) i Angelo Corner (1793), obojica korculanski knezevi, kao i
poznati Paolo Emilio Canal, providur u Imotskom (1777-1780) i Sinju (1783 -
1785). Postoje dvije razlicite medalje namijenjene sinjskom providuru Zan Carlu
Zorziju ( 1790-1792). Makarska je darovala medalju svom providuru Bernardu
Zorzi (1785-1788). Split je pak narucivao medalje za svoje kndeve Pietra
Giovannija Semitecola (1778-1781) i Vincenza Bemba (1789), Zadar za
Antonija Cigognu (1782-1784) i Luc ' Andreu Cornera (1788-1790), a Sibenik
za Zuannu Bragadina, svog kneza i kapetana (1791-1793). Postoji jos i jedna
medalja koju je Prcanj predao kapetanu Marku Lukovicu 1766. Medu navedenima medaljama neke su izljevene i u zlatu (Sibenik Bragadinu 1793; Zadar Luc'
Andrei Corneru 1790).
IJI. MEDALJA U DUBROVNIKU
Drevna Republika sv. Vlaha moze se ponositi svojim vec gore spomenutim majstorom medalje Pavlom Dubrovcaninom (Paolo de Ragusio ; Pavko
Antojevic; Dubrovnik, roden oko 1420- umro oko 1479). Za svoju je republiku
on izradivao kalupe za bakrene follare prema rimskim uzorima. Matteo de' Pasti
(umro u Veroni , oko 1467), takoder jedan od velikana u umjetnosti izrade
medalja, izradio je oko 1446. medalju s odlicnim portretom ucenog Timoteja
Maffeia, kasnijeg dubrovackog nadbiskupa (1467-1470).
Matteo de'Pasti: Medalja Timoteja Maffei Veronjanina nadbiskupa dubrovackog
(1467-1470)
365
Autori postojecih rijetkih ranih lijevanih broncanih medalja vezanih za
Dubrovnik bili su neki vrlo vjesti talijanski majstori 16. stoljeca. Rijec je o talijanskim medaljama s likovima trojice dubrovackih patricija: lvana Nale
Naljeskovica, Dinka Ragnjine i Luke Cerve-Crijevica. Prva je nastala oko 1550.
i prikazuje gologlavo, bradato poprsje nadesno, a Armand spominje i portret
nekoga Giovannia de Nale. Sljedeca medalja prikazuje dvadeset i sectam godina
starog Dinka Ranjinu, a treca, nastala oko 1550., Luku Crijevica Cervu.
Nepoznati majstor: Dinko Ranjina (1536-1607), 1572.- kat. br. 28
Odlicni medaljer Ferdinand de St. Urbain (Nancy, 1654-1738) 1704. je, u
vrijeme svojega djelovanja u rimskoj kovnici (1683-1704) jednu medalju posvetio Giorgiu Baglivi (1668-1707), znamenitom dubrovackom lijecniku u Rimu i
clanu Royal (Medical) Society u Londonu. Baglivi je pisac vise lijecnickih
rasprava i knjiga, a bio je i strastveni numizmaticar. Nalicje njegove medalje
(postoje srebrni i broncani primjerci) nos