Detalji predmeta

• Stanje Polovno

Аутор - особа Grgec, Petar
Наслов Blaženi Augustin Kažotić i njegovo doba / Petar Grgec
Врста грађе књига
Језик хрватски
Година 1963
Издавање и производња Zagreb : Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, 1963 (Dubrovnik : "Ivo Čubelić")
Физички опис 216 str. ; 20 cm
Други аутори - особа Andrić, Josip
Напомене O piscu ove knjige / Josip Andrić: str. 211-215.
Предметне одреднице Кажотић, Августин, блажени, око 1260-1323
УДК 262.12(497.13):929 Кажотић А.

Augustin Kažotić
С Википедије, слободне енциклопедије
Пређи на навигацијуПређи на претрагу
Augustin Kažotić
Blazeni Augustin Kazotic Rijeka 0308.jpg
Blaženi Augustin Kažotić, vitraj u crkvi Gospe Lurdske u Rijeci
Место рођења Трогир
Датум смрти 1323.
Место смрти Lucera
Augustin Casotti (Kažotić) (*1260. u Trogiru -† 1323. u Lučeri, Italija), je blaženik, redovnik dominikanac, zagrebački biskup, začetnik humanizma u severnoj Hrvatskoj, govornik i naučnik.[1]

Biografija

Spomenik
Augustin je rođen oko godine 1260. u Trogiru, u italijanskoj porodica poreklom iz Venecije. Zaredio se u Splitu. Kao dominikanac studirao je u Parizu. 1303. godine imenovan je za zagrebačkog biskupa. U Zagrebu je utemeljio katedralnu školu i biblioteku. Mnogi su ga plemići zbog njegova značaja i kreposti uzimali kao sudiju u svojim medusobnim sporovima. Zbog svoje svetosti života, velike kulture, snažne rečitosti medu svim ugarsko-hrvatskim biskupima imao je velik ugled. Nakon poseta papi u Avinjonu 1318, nije više smeo da se vrati u Zagreb, jer se zamerio tadašnjim političarima. Tako je imenovan biskupom u južnom italijanskom gradu Svete Marije, Lučeri, gde je i umro 1323. godine. Tamo je i pokopan. Karlo Sisto piše da su »Hrvati uzalud pokušavali kradom da otmu blaženikovo telo«. Narod ga je radi brojnih čudesa što su izvodile njegove relikvije (medu ostalim ozdravljenje nemih i opsednutih) brzo počeo da štuje. To je štovanje 1702. službeno potvrdio papa Klement XI, proglasivši ga blaženim. U Hrvatskoj se štuje kao zaštitnik Hrvatskog društva crkvenih muzičara.

Prvi je poznati organizator crkvenog pevanja u Hrvatskoj i tvorac tzv. zagrebačkog obreda.

Pape Benedikt XI i Jovan XXII, napuljski kralj Robert I Anžuvinac i kalabrijski vojvoda Karlo, slikar Tomaso da Modena, historičari Opicinus de Canistris, Galvano Fjama, Bernard Gui i Miho Madijev, Augustinovi savremenici, predstavljaju ga kao vrsna propovedača i učenjaka sa naglašenom erudicijom, dobrotom, izvanrednim smislom za saosećanje sa siromasima i obespravljenima i drugim ljudskim vrlinama.

U Riznici zagrebačke katedrale nalazi se relikvijar-moćnik s humeralom-naramenikom blaženog Augustina Kažotića. Humural je 1692. darovao beneventski nadbiskup, kardinal Vincencije Marija Orsini, kasniji papa Benedikt XIII (1724 — 1730). Biskup A. I. Mikulić je humeral iz Kaloče doneo lično u Zagreb i za njega je dao da se izradi škrinjica obloženu srebrom, sa poprsjem Augustina Kažotića i natpisom: “SACRUM HUMERALE BEATI AUGUSTINI EPISCOPI ZAGRABIENSIS”.

Augustin se posebno brinuo za siromašne. Tako je kanoniku upravitelju katedralne škole osigurao redovna materijalna primanja, ali mu je zabranio da od siromašnih učenika traži pare, ili bilo koje usluge. Od svojih biskupskih prihoda redovno je veći deo delio siromašnima. Osobitu pažnju je posvećivao zdravstvu i higijeni naroda. Iz Bamberga je naručio priručnik o zdravlju, a po selima je dao da se kopaju bunari i sadi lekovito bilje.

Istoričar Baltazar Krčelić, kanonik, piše da je 1312. god. u doba gradnje katedrale bila velika suša i da je po zagovoru biskupa na današnjem Trgu bana Jelačića u Zagrebu provreo izvor vode, koji je u poslednje vreme veoma lepo uređen. Danas je poznat kao "Manduševac".

U Katoličkoj crkvi pomendan mu je 3. avgusta.

Augustin Kažotić
Prijeđi na navigacijuPrijeđi na pretraživanje
Augustin Kažotić
Augustin Kažotić
Rođen 1260.
Trogir
Preminuo 1323.
Lucera
Beatificiran 1702.
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Spomendan 3. kolovoza
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu
Blaženi Augustin Kažotić (Trogir, 1260. - Lucera, Italija, 1323.), najuglednija hrvatska osoba 14. stoljeća, blaženik, redovnik dominikanac, zagrebački biskup, začetnik humanizma u sjevernoj Hrvatskoj, govornik i znanstvenik.

Životopis
Bl. Augustin rođen je oko godine 1260. u Trogiru. Zaredio se u Splitu. Kao dominikanac studirao je u Parizu, na Sorbonni 1287. Godine 1303. imenovan je zagrebačkim biskupom. U Zagrebu je bio vrlo djelatan. Utemeljio je katedralnu školu i knjižnicu. Mnogi su ga plemići zbog njegova značaja i kreposti uzimali kao suca u svojim medusobnim sporovima. Zbog svoje svetosti života, velike kulture, snažne rječitosti medu svim ugarsko-hrvatskim biskupima uživao je velik ugled. Nakon posjeta papi u Avignonu 1318., nije se više smio vratiti u Zagreb, jer se zamjerio ugarsko-hrvatskom kralju Karlu I. Robertu. Tako je imenovan biskupom u južnotalijanskom gradu Svete Marije, Luceri, gdje je umro godine 1323., na glasu svetosti. Pokopan je u Luceri. Carlo Sisto piše da su "Hrvati uzalud pokušavali kradom oteti blaženikovo tijelo". Narod ga je poradi brojnih čuda što ih izvedoše njegove relikvije, medu ostalim ozdravljenje nijemih i opsjednutih, brzo počeo štovati. To je štovanje 1702. službeno potvrdio papa Klement XI., proglasivši ga blaženim. U novije vrijeme opet je sve ispitano pa ima nade da se proglasi svetim.

Zaštitnik je Hrvatskog društva crkvenih glazbenika. Prvi je poznati organizator crkvenog pjevanja u Hrvatskoj i tvorac tzv. zagrebačkog obreda. Za proučavanje tog obreda koristan je priručnik napjeva Cantuale processionum, koji mu je posvetila zagrebačka Crkva 1751. godine, "njihovu učitelju i auktoru".[1] Kažotićev je obred nastao kad je svestrano obnavljao biskupiju, uveo crkveno pjevanje te prepravio i bogoslužje. Neki smatraju da je misni obrazac preuzet iz dominikanske liturgije.[2]

Pape Benedikt XI. i Ivan XXII., napuljski kralj Karlo I. Robert Anžuvinac i kalabrijski vojvoda Karlo, slikar Tomaso da Modena, povjesničari Opicinus de Canistris, Galvano Fiamma, Bernard Gui i Miho Madijev, Augustinovi suvremenici, predstavljaju ga kao vrsna propovjednika i učenjaka s naglašenom erudicijom, dobrotom, izvanrednim smislom za suosjećanje sa siromasima i obespravljenima i drugim ljudskim vrlinama.

U Riznici zagrebačke katedrale nalazi se relikvijar (moćnik) s humeralom (naramenikom) bl. Augustina Kažotića. Humeral je 1692. darovao beneventski nadbiskup, kardinal Vincencije Marija Orsini, kasniji papa Benedikt XIII. (1724.-1730.). Biskup A. I. Mikulić je humeral iz Kaloče donio osobno u Zagreb i za njega je dao izraditi moćnik, škrinjicu obloženu srebrom, s poprsjem bl. Augustina Kažotića te natpisom: "SACRUM HUMERALE BEATI AUGUSTINI EPISCOPI ZAGRABIENSIS". Augustin se posebno brinuo za siromahe. Tako je kanoniku upravitelju katedralne škole osigurao redovita materijalna primanja, ali mu je zabranio da od siromašnih učenika traži novac, ili bilo koje usluge. Od svojih biskupskih prihoda redovito je veći dio dijelio siromasima. Osobitu pažnju je posvećivao zdravstvu i higijeni naroda. Iz Bamberga je naručio priručnik o zdravlju, a po selima je dao kopati bunare i saditi ljekovito bilje (npr. u Vugrovcu).

Povjesničar Baltazar Krčelić, kanonik, piše da je 1312. g. u doba gradnje katedrale bila velika suša i da je po zagovoru bl. biskupa na današnjem Trgu bana Jelačića provreo izvor vode, koji je u posljednje vrijeme vrlo lijepo uređen. To je poznati "Manduševac". Poznat je i izvan Hrvatske, gdje se često spominje kao Augustine Gazotich, Agostino Kazotic i Agostino Casotti.

Spomendan mu je 3. kolovoza.

Radovi o Kažotiću
2000-ih je hrvatski producent Dominik Galić producirao dokumentarni film o blaženom Augustinu Kažotiću, a režirao ga je Eduard Galić. [3]
Izvori
Hrvatski biografski leksikon Franjo Šanjek (2009): KAŽOTIĆ, Augustin (Gazotti, Gazotus, Hazotti, Hungarus; Augustinus) (pristupljeno 10. kolovoza 2016.)
Templari Bl. Augustin Kažotić (1260./65.-1323.) zaštitnik i čuvar posljednjih vitezova templara na našim prostorima (pristupljeno 10. kolovoza 2016.)
Heroji Vukovara Biografije autora: Dominik Galić
[otkrij]
v • r • u
Hrvatski svetci
Kategorije: BlaženiciHrvatski biskupiDominikanciŽivotopisi, Trogir

GRGEC, Petar, pisac i prevoditelj (Kalinovac, 15. II. 1890 — Zagreb, 22. VIII. 1962). U Travniku završio isusovačku Klasičnu gimnaziju 1909. Filozofiju i klasičnu filologiju diplomirao 1927. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao student 1912–13. uređivao reviju Luč te Hrvatsku prosvjetu 1914. Za I. svjetskog rata kao austro-ugarski časnik borio se na Soči i dospio u talijansko zarobljeništvo. Profesor Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu 1925–41, ravnatelj I. realne gimnazije 1941–45. Na robiji u Lepoglavi 1945–51. Bio je ugledan katolički laik, pisac katoličkoga nadahnuća, pjesnik, esejist, folklorist, biograf, kritičar, memoarist i prevoditelj. God. 1907. javlja se satirom Veleum u travničkom Smilju pod pseudonimom Hridoslav Ratarević. Napisao je stotinjak rasprava, ocjena i prikaza o recentnoj hrvatskoj književnosti s posebnim osvrtom na pisce katoličkoga duhovnog ozračja i objavio ih u zbornicima, časopisima, kalendarima i novinama Travnička spomenica (1908), Luč (1909–13, 1916–17, 1921–22, 1924–35), Hrvatska (Zagreb 1912), Prosvjeta (Zagreb 1912), Hrvatska prosvjeta (Zagreb 1914, 1916, 1919–21, 1923, 1925, 1928, 1934–36), Novine (Zagreb 1914–16), Narodna politika (1919–28), Seljačke novine (1919, 1926, 1928–31), Krijes (1920–21), Seljački kalendar (1920–23, 1925, 1927–29), Zora–Luč (Beč—Ljubljana 1920–21), Čas (Ljubljana 1921), Narodna straža (1922), Nova revija (Makarska 1922, 1924–25, 1929–31), Danica, koledar (1923, 1928–29, 1934, 1936–38, 1940), Katolički list (1924, 1927–28, 1930, 1935–38, 1943), Pučki prijatelj (Krk—Pazin—Trst 1924), Glasnik sv. Ćirila i Metoda (1925), Mladost (Zagreb 1925–27), Narodna sloboda (Mostar 1925, 1930), Socialna misel (Ljubljana 1925), Zadruga, koledar (1925–27, 1930, 1932), Hrvatski zadrugar (1926, 1933, 1937–38