Detalji predmeta

• Stanje Nekorišćeno

Cena knjige bitno smanjena
Povez . mek
Broj strana 227
Nova zbirka pesama Jagode Kljaić pisana je na gotovo zaboravljenom banijskom/ličkom dijalektu, jeziku kojim govori sve manje Ličana/Banijaca. U pitanju je arhaični dijalekat kojim se služi svega nekolicina starijih ljudi u Hrvatskoj. Sa druge strane štreke ima i rečnik putem koga se mogu tumačiti nepoznate reči. Izdanje je u Hrvatskoj objavila zagrebačka Prosvjeta, a u Srbiji Društvo za afirmaciju kulture – Presing. Knjiga je u tvrdom povezu, i ima gotovo 300 strana.

Iz predgovora prof. Dušana Ivanića:

„Vrlina pjesama Jagode Kljaić u tome je što spajaju izvorn govor, koji je već decenijama u nestajanju, kulturno-civilizacijske okvire takvog govora i lirski duh. A lirski duh je univerzalan, moglo bi se reći i nezavisan od jezika, vezan za opšteljudske emocije, čežnju, ljubav, strah, želju, radost, susret, samoću, doživljaj pejzaža…

U nekoliko pjesama dominira to stanje usamljenosti i neizvjesnosti (Omeđena), dok je u drugim jača pripovjedačka podloga, sceničnost, zaplet-rasplet. Višeznačan smisao naslova Sa druge strane štreke govori i jezički (štreka, stari varvarizam za prugu),i simbolički (s druge strane našeg vremena, preko neke granice itd.), i stvarni (prelaz, na onoj strani), gdje je nešto drugo nego „na ovoj strani“. Prelaz, distanca, neizvjesnost, nešto drugačije i nešto drugo.
Oko toga „prelaza“ ili te „štreke“ autorka je isplela vijenac slika, scena, lirskih stanja služeći se jezikom svoga „ja“ ili svoje lirske junakinje, koja govorom objedinjuje sva vremena koja je prošla.

Nekako se često događa da se slike ili atributi predmeta (odbačenost, izanđalost, neupotrebljivost) osjećaju kao poruka o čovjeku (Oguljen), i to su dobri trenuci ove lirike.

Dakle, osim izrazite jezičke inovativnosti i, moglo bi se reći, eksperimenta, osim jezičke dokumentarnosti (unošenje riječi koje nestaju s generacijom koja odlazi iz života; rječnik na kraju knjige), ovaj rukopis je lirska panorama ženskog bića i života žene/djevojke u starom, već izgubljenom prostoru krajiških Srba.“

Krâjcali se momak i ja


Četri kilometera do dućana
mati me po pjence poslala.
Možda b i zapètla
pošto sam pošla
da se neđe na drugom
sa Stojanom nijesam srela
krâjcali se bolje neg po dogovoru
konda sam znala
ja se doćerala
na Rog uzjašla
kaj odrasla cura
niz Sastavke nàgarla.
On se uštôka
nije ni sànja da ćemo se trèvti
morda b toga dana
i on velosiped poveza
svoga plavog Partizana
vako se malo prešô
valjdak se kiše prepô
opazla sam kako se jadan breca
sav se uskomešâ
vidim nešto ga bâdra
što mu vrijedi
vavjek vuče nekog za sobom
ovaj put u fići je sa ćaćom.
Neć ja Stojane bekrijo
prekoviše štentati
a ti se brez mene
okolo vozikati
još ću malo gruntati
oću l ti ugađati
bila b velka grêda
da se ti i ja ne spojimo
jerbo ja već škicam
viticu u izlogima.
Dok sam se
do dućana doklatarlâ
pamet izlapla
gledam artikule
konda se dijele mukte
znam da moram razbit pare
razmijenti krupno
deset jaja prodati
frtalj marmelade kupti
i da nije velki strošak
al da m štranjgu
neko oko vrata sveže
ne b bilo vajde
ne merem se sjetti
brez čega se ne smijem vratti
sve dok onoj u kuti plavoj
sa bijelim kulijêrom
ne kaza da m je mati
zaprašena brašnom cvajerom.
Mordak s došla po pjence?
Est, sinu mi nàma nôđe
mati me po germu poslala
kako sam kukavna zaboravla
biće da sam se pravo zatelebala.